UMJETNOST SLOBODE

Sloboda od nečega je obična, svjetovna. Čovjek je uvijek pokušavao da se oslobodi od nekih stvari. To nije kreativno. To je negativan aspekt slobode.

Sloboda za nešto je kreativnost. Vi imate određenu viziju koju želite da materijalizujete i želite slobodu za to. Sloboda od nečega je uvijek iz prošlosti, a sloboda za nešto je uvijek za budućnost. Sloboda za nešto je duhovna dimenzija jer se krećete ka nečemu nepoznatom, a možda jednoga dana i ka nespoznatljivom. To će vam dati krila.

Sloboda od nečega, najviše, može vam skinuti lisice sa ruku. To nije i neizostavno korisno – a cijela istorija je dokaz za to. Ljudi nikada ne razmišljaju o drugoj slobodi koju ja naglašavam. Oni uvijek misle na prvu – jer nemaju snage da vide drugu. Prva je vidljiva: lanci na njihovim nogama, lisice na njihovim rukama. Oni žele da se oslobode toga, ali što potom? Što namjeravate da radite sa svojim rukama? Vi se potom možete i pokajati što ste tražili slobodu od toga.

Vi to možete vidjeti svugdje u svijetu: neke zemlje su se oslobodile od Britanaca, od Španaca, od Portugalaca – ali njihova situacije ja daleko lošija od one kada su bili robovi. Makar su bili naviknuti na svoje ropstvo, odbacili su ambicije, prihvatili su svoj udes kao svoju sudbinu. Sloboda od ropstva jednopstavno stvara haos.

Čitava moja porodica je bila uključena u borbi za oslobođenje od Britanaca. Svi oni su bili u zatvoru. Njihovo školovanje je bilo prekinuto. Niko od njih nije mogao upisati univerzitet jer prije nego su položili ispit bili su uhvaćeni – neko je bio tri godine u zatvoru, neko četiri godine. Potom je bilo prekasno da se ponovo počne sa univerzitetom, a oni su bili dobronamjerni revolucionari. U zatvoru su se povezali sa svim liderima revolucije; zatim su sav svoj život posvetili revoluciji.

Ja sam bio veoma mlad ali sam obično raspravljao sa mojim ocem, sa mojim ujakom: „Ja razumijem da je ropstvo ružno. To vas dehumanizuje, ponižava. To vam unižava dostojanstvo bića, ljudskog bića. Treba se boriti protiv toga. Ali moje pitanje je što ćete raditi kada budete slobodni? Oslobođenje od nečega je jasno, i ja nijesam protiv toga. To što ja želim da znam i da jasno shvatim je što ćete da radite sa svojom slobodom. Vi znate kako se živi u ropstvu. Da li znate kako da živite u slobodi? Vi znate određene načine kako da se održite u ropstvu; inače biste bili uništeni, ubijeni, likvidirani. Da li znate da bi u slobodi bila vaša odgovornost da održite red? Niko ne bi smio ubijati, i niko drugi ne bi bio odgovoran za vas – vi ćete biti odgovorni. Da li ste pitali vaše vođe čemu ta sloboda?“

Ja nijesam nikada dobio odgovor. Oni su rekli: „Sada smo sasvim uključeni u oslobođenje od ropstva; mi ćemo kasnije brinuti o slobodi.“

Ja im rekoh: „To nije naučan pristup. Ako rušite staru kuću, ako ste dovoljno inteligentni, vi ćete makar napraviti plan za novu kuću. Zato je bolje da prvo pripremite temelje nove kuće prije nego što srušite staru. Inače ćete biti bez kuće i patićete – jer je bolje da budete i u staroj kući nego da budete bez kuće.“

Velike vođe indijske revolucije su običavali da borave kod moje porodice – i tu je bilo mjesto mog stalnog raspravljanja sa njima. Ja nikada nijesam našao nijednog vođu indijske revolucije koji bi imao odgovor na pitanje što će oni uraditi sa slobodom.

Sloboda je došla. Hindusi i muslimani su se ubijali, bilo je na milione žrtava. Oni su bili spriječavani od strane britanskih snaga da se ne ubijaju; te snage su se povukle, i potom su nastali stalni neredi u čitavoj Indiji. Svačiji život je bio u opasnosti. Čitavi gradovi su gorjeli, čitavi vozovi su gorjeli a ljudima nije dopuštano da izađu iz vozova.

Ja rekoh: „To je čudno. To se nije događalo u ropstvu, a događa se u slobodi – a razlog je u tome što vi nijeste pripremljeni za slobodu.“

Zemlja je bila podijeljena na dva dijela – oni nikada o tome nijesu razmišljali. U cijeloj zemlji je bio haos. Ljudi koji su došli na vlast su imali određenu sposobnost, a ta sposobnost je bila da pale mostove, da pale zatvore, da ubijaju ljude koji su obrobili zemlju. Ta sposobnost nije imala ništa sa izgradnjom nove zemlje. Ali postojali su vođe revolucije; naravno, oni su došli na vlast. Oni su se borili, oni su pobijedili, i vlast je došla u njihove ruke. Ona je bila u lošim rukama.

Nijednom revolucionaru ne treba dati vlast – jer on zna kako da sabotira, on zna kako da uništava, ali on ne zna kako da stvara. On treba da bude poštovan, nagrađen sa zlatnom medaljom, ali mu ne treba dati moć. Vi treba da nađete ljude koji mogu biti kreativni – ali to bi bili ljudi koji nijesu učestvovali u revoluciji.

To je veoma delikatna stvar jer su kreativni ljudi zainteresovani za njihovo stvaralaštvom, njih nije briga ko upravlja. Neko mora upravljati – bilo da su to Britanci ili Indijci, to njih nije briga. Oni su zainteresovani da svoju energiju preliju u svoj stvaralački rad; zato oni nijesu u revolucionarnom rangu. Stoga im revolucionari neće dozvoliti da imaju moć. Zapravo, oni su otpadnici. To su ljudi koji nikada nijesu učestvovali u revoluciji, i vi želite da im date moć?

Sve revolucije u svijetu su sve do sada propadale iz prostog razloga jer ljudi koji su stvorili revoluciji su imali jednu vrstu sposobnosti, a ljudi koji mogu izgraditi zemlju, stvoriti novu zemlju, stvoriti odgovornost kod ljudi su mnogo drugačiji. Oni ne učestvuju u razaranju, ubijanju. Oni ne mogu ni dospjeti do vlasti. Vlast ide u ruke onih koji su se borili. Zato, prirodno, svaka revolucija u suštini propada.

Ovo što ja govorim se mora jasno shvatiti. Postoje dva dijela revolucije, od i za, i zato treba da bude dvije vrste revolucionara: oni koji su prvi – od – i oni koji rade za drugi dio kada se rad prvih završi – za. Ali to je teško sprovesti. Ko će to sprovesti? Svi su puni žudnje za vlašću. Kada su revolucionari pobjednici, vlast je njihova; oni je ne mogu dati nikome. I zemlja će biti u haosu. Ona će u svim dimenzijama svakodnevno padati sve niže i niže. Zbog toga vas ne učim revolucionarnošću; ja vas učim buntovništvu. Revolucija je od masa; buntovništvo je od individue.

U buntovništvu se individua mijenja. Ona ne brine o strukturi moći. Ona jednostavno nastoji da mijenja svoje biće, porađa novog čovjeka u sebi. U buntovništvu mogu učestvovati obije vrste revolucionara jer mnogo toga treba uništiti, i mnogo toga treba izgraditi. Stvari treba porušiti da bi se mogle izgraditi, zato postoji poziv za oboje: za one koji su zainteresovani za rušilaštvo, i za one koji su zainteresovani za stvaralaštvo. To nije fenomen mase. To je vaša vlastita individualnost.

Ako milioni ljudi prođu kroz buntovništvo tada će vlast zemalja, tada će nacije biti u rukama tih ljudi... buntovnika. Samo u buntovništvu revolucija može uspjeti. Pošto revolucija ima rascijepljenu ličnost, buntovništvo je ujedinjeno, jedno. I zapamtite ovo: u buntovništvu rušilaštvo i stvaralaštvo idu zajedno ruku pod ruku, podržavaju jedno drugo. Oni nijesu odvojeni procesi. Kada ih jednom odvojite – kao što je u revoluciji – vi ćete ponoviti istu staru priču. U revoluciji bivate podijeljeni: ili od nečega ili za nešto. Vi ne možete imati sve zajedno jer oni trebaju drugačije sposobnosti. Ali u buntovništvu se oba kvaliteta kombinuju zajedno.

Kada vajar radi neku skulpturu, on radi obadvije stvari: on lomi kamen – uništava ga kao takvog – ali dok uništava taj kamen, on stvara predivni kip koji nije bio tu prije. Uništavanje i stvaranje idu zajedno, oni nijesu odvojeni.

Buntovništvo je cjelovito, dok je revolucija pola-pola, a to je opasnost u revoluciji. Ime je predivno ali je vjekovima bila povezana sa podijeljenim umom. A ja sam protiv svake vrste rascjepa jer vas to vodi šizofreniji.

Ako mnogo ljudi prođe kroz ovo buntovništvo – koje nije protiv nikoga, ono je samo protiv vaše uslovljenosti – i donese novog čovjeka unutar sebe... problem nije težak. Revolucija bi se tako prevazišla.

„Buntovništvo“ je riječ za budućnost.

Transmission of the Lamp

Povratak