POTREBA ZA KATARZOM

Svakog dana makar na šest minuta zaboravite na svijet. Neka svijet nestane iz vas, i vi nestanite iz svijeta. Naparavite jedan zaokret, zaokret od sto osamdeset stepeni, i samo pogledajte unutar vas. U početku ćete vidjeti samo oblake. Nemojte brinuti o tome; ti oblaci su nastali usljed vaših obuzdavanja. Vi ćete se susresti sa bijesom, mržnjom, pohlepom i svakom vrstom crnih rupa. Vi ste ih obuzdavali i potiskivali, zato su one tu. Vaše takozvane religije su vas učile da ih obuzdavate, zato su one tu nalik ranama. Vi ste ih sakrivali.

Zbog toga sam prvo isticao katarze. Sve dok ne prođete kroz velike katarze, vi morate proći kroz mnoge oblake. To će biti dosadno, i vi ćete biti nestrpljivi da se vratite u svijet. I reći ćete: „Tu nema ništa. Tu nema lotosa, ni miomirisa, tu je samo smrad, smeće.“

Vi to znate. Kada sklopite oči i kada uđete u sebe, sa čime se susrećete? Vi se ne susretnete sa predivnim zemljama o kojima prosvijetljeni govore. Vi se sretnete sa paklom, agonijom, potisnutim stvarima koje vas tamo čekaju. Gnjev mnogih života vas tamo ćeka. Tamo je samo zbrka, zato čovjek želi da ostane vani. Čovjek želi da ide u bioskop, u klub, da se sretne sa drugim ljudima i da malo brblja. Takav čovjek želi da ostane zauzet dok se ne umori i dok mu se ne prispava. Tako vi živite, takav je vaš stil života.

Zato kada osoba počne da gleda unutar sebe, prirodno je da bude iznenađena. Bude kažu da postoji veliko blagostanje i miomirisi kada se susretnete sa cvjetanjem lotosovih cvjetova – takav miris je vječan. Boja takvih cvjetova ostaje uvijek ista; to je nepromjenljivi fenomen. Oni govore o tom raju, oni govore o Božijem kraljevstvu koje je unutar vas. A onda vi uđete unutar sebe i sretnete se samo sa paklom. Vi tamo ne ugledate zemlju prosvijetljenih već koncentracione logore Adolfa Hitlera. Prirodno, vi tada pomislite da je sve to besmisleno i da je bolje da ostanete vani. Zašto se igrati sa svojim ranama? To boli. I gnoj počinje da curi iz rana, a to je prljavo. Ali katarze pomažu. Ako uđete u katarzu, ako prođete kroz haotičnu meditacije, vi ćete izbaciti sve te oblake, sve te mrakove, tada će promišljenost biti lakša.

U tome je razlog zašto ja insistiram prvo na haotičnoj meditaciji, a potom na mirnim meditacijama; prvo aktive meditacije, a potom pasivne meditacije. Vi možete ući u pasivnost samo onda kada izbacite iz sebe sve što je nalik smeću. Gnjev treba izbaciti, žudnju treba izbaciti... sloj na sloj, te stvari se nalaze unutar vas. Ali kada ih jednom izbacite vani, vi lakše možete izaći iz toga. Nema ništa što treba sakriti. I tek tada se uočava sjajna svjetlost zemlje prosvijetljenih. Iznenada ste u sasvim drugačijem svijetu – u svijetu Lotosovog zakona, u svijetu Dhama, u svijetu Tao.

Osho

Narandžasta knjiga