NAPETOST I OPUŠTANJE

Jedna stvar se treba shvatiti. Hipnotizeri su otkrili osnovni zakon; oni su to nazvali zakon suprotnog efekta. Ako budete uporno pokušavali da nešto uradite bez osnovnog razumijevanja stvari, baš suprotno će biti rezultat.

To je upravo kao kada učite da vozite biciklo. Vi ste u jednoj mirnoj ulici, bez saobraćaja, rano ujutro, i vi ugledate crveni kamen - putokaz pored same ceste. Cesta je široka šest metara i pored nje tek jedan mali crveni kamen, a vi se toga uplašite: vi možete stići do kamena i udariti u njega. Tada zaboravljate na tih šest metara. Zapravo, čak ako biste vozili i zatvorenih očiju, ne bi bilo mnogo šanse da se sudarite sa kamenom, da udarite u njega, ali i sa otvoreni očima se sada zaboravlja cijela cesta: vi bivate fokusirani na taj kamen. Na prvom mjestu, to crvenilo je veoma upečatljivo, a vi ste veoma uplašeni! Vi biste htjeli da ga izbjegnete. Zaboravili ste da ste na biciklu, zaboravili ste sve. Tada je jedini problem kako da izbjegnete kamen; inače se možete povrijediti, možete udariti u njega.

Tada je lom sasvim neizbježan; vi ćete udariti u kamen. I tada ćete biti iznenađeni: "Uporno sam nastojao da ne udarim u njega." Zapravo, to je bilo baš zato što ste uporno nastojali da ga izbjegnete; ali što ste se više trudili da ga izbjegnete, to ste sve više bili fokusirani na njega. To postaje hipnotična moć, to vas hipnotiše. To postaje nalik magnetu.

To je temeljni zakon u životu. Mnogi ljudi su pokušavali da izbjegnu mnoge stvari, a zapadali su u probleme sa tim istim stvarima. Pokušajte da sa velikim trudom nešto izbjegnete, i neizbježno ćete pasti u istu zamku. Vi to ne možete izbjeći; to nije način da se to izbjegne. Zato budite opušteni. Nemojte uporno nastojati jer samo kroz opuštanje možete postati svjesni, nikako upornim nastojanje. Budite smireni, opušteni i stišani.

Što je vaša napetost? Vaše poistovjećenje sa svakom vrstom misli, strahova - smrt, bankrotstvo, dolar koji pada, svakovrsni strahovi. To su vaše napetosti i one utiču i na vaše tijelo, takođe. Vaše tijelo postaje napeto jer tijelo i um nijesu dvije zasebne cjeline. Tijelo-um je jedan sistem, zato kada je um napet, i tijelo postaje napeto.

Vi možete početi sa svjesnošću; tada vas svjesnost oslobađa uma i poistovjećenja sa umom. Prirodno, tijelo počinje da se opušta. Vi više nijeste vezani, i napetost ne može bitisati pod svjetlošću svjesnosti. Vi možete početi i sa drugog kraja, takođe. Samo se opustite, neka sve napetosti otpadnu... a kada se opustite bićete iznenađeni da se u vama ukazala određena svjesnost. Oni su neodvojivi. Ali lakše je da se krene od svjesnosti; početi sa opuštanjem je malo teže jer čak i trud oko opuštanja stvara određenu napetost.

Postoji jedna američka knjiga - a ako želite da otkrijete svakovrsne glupe knjige, Amerika je mjesto za to. Kada sam ugledao naslov te knjige nijesam mogao vjerovati svojim očima. Naslov je bio Vi se morate opustiti. Dakle, ako je morati prisutno, kako ćete se opustiti? Mora će vas učiniti napetim; sama riječ odmah stvara napetost. Morati dolazi kao Božja zapovijest. Moguće je da osoba koja je napisala tu knjigu nije ništa znala o opuštanju, nije ništa znala o složenosti opuštanja.

Mi na Istoku nikada ne započinjemo meditaciju sa opuštanjem; mi počnemo meditaciju sa svjesnošću. Potom opuštanje dođe samo od sebe, vi to ne morate sami da dovedete. Ako biste to morali da dovodite, postojala bi određena napetost. To će doći samo od sebe; tek tada će to biti čisto opuštanje. A to dolazi...

Ako tako želite, vi možete pokušati sa opuštanjem, ali ne u skladu sa američkim savjetima. U smislu iskustva sa unutarnjim svijetom, Amerika je najdjetinjastije mjesto na svijetu. Evropa je nešto starija - ali Istok je hiljadama godina živio u traganju za unutarnjim svojstvom. Amerika je stara tek trista godina - u životu jedne nacije tri stotine godina nijesu ništa - stoga je Amerika najveća opasnost za svijet. Nuklearno naoružanje u rukama djeteta ... Rusija će imati više razuma; to je jedna stara i drevna zemlja koja ima sva iskustva duge istorije. U Americi ne postoji istorija. Svi znaju ime svog oca, ime svog djeda, i to je sve. Tu se završava porodično stablo.

Amerika je upravo što i beba - ili čak nije ni beba, tek je u utrobi. Pri upoređenju sa društivima kao što su Indija i Kina, to je tek kao zamisao. Stoga je opasno tim ljudima dati nuklearno naoružanje.

Postoje politički, religiozni, sociološki i ekonomski problemi, svi oni vas muče. Veoma je teško početi sa opuštanjem; zato mi na Istoku nikada ne počinjemo sa opuštanjem. Ali ako vi to želite, ja imam određenu ideju kako da počnete. Ja sam radio sa zapadnjacima i postao sam svjestan da oni ne pripadaju Istoku i ne znaju istočnjački tok svijesti. Oni dolaze iz drugačije tradicije koja ne poznaje nikakvu svjesnost.

Ja sam posebno za zapadnjake stvorio meditacije kao što je Dinamična meditacija. Dok sam vodio kampove za meditante, ja sam običavao da ih uvodim u Giberiš i Kundalini meditaciju. Ako želite da počnete sa opuštanjem, ove meditacije treba prvo raditi. One će izbaciti sve napetosti iz vašeg uma i tijela, a tada se opuštanje lakše ostvaruje. Vi ne znate koliko toga držite u sebi, i da je to uzrok vaše napetosti.

Kada sam sprovodio Giberiš meditaciju u kampovima u planinama... To je teško ostvariti u gradovima jer bi susjedi poludjeli. Oni bi zvali policiju i rekli: "Cio naš život je uništen!" Oni ne znaju da ako bi to radili u svojim domovima, njihovi životi bi izašli iz ludila u kojem žive. Ali oni čak nijesu ni svjesni tog svog ludila.

U Giberiš meditaciji je dopušteno da se glasno kaže sve što vam padne na pamet. A to je zaista iznenađujuće što sve ljudi mogu govoriti - nebitno, apsurdno - jer sam ja tada bio jedini svjedok toga. Ljudi tada mogu činiti sve što žele, ali postoji samo jedan uslov - da ne dotiču nikoga. Vi možete činiti što god hoćete... Neko je dubio na glavi, neko je skidao odjeću i bio nag, neko je trčao okolo - tokom cijelog časa.

Jedan čovjek je običavao da svaki dan sjedi ispred mene - mora da je bio broker ili nešto slično - i kako bi meditacija počela, on bi se prvo osmjehnuo, upravo kao da se prisjetio što bi trebalo da radi. Potom bi podigao svoj telefon: "Alo, alo.." Krajičkom oka bi me gledao. Ja sam izbjegavao da ga pogledam kako ne bih remetio njegovu meditaciju. On je prodavao svoje dionice, kupovao... tokom čitavog sata je razgovarao telefonom.

Svako je radio neke čudne stvari koje je držao u sebi. Kada bi meditacija završila bilo bi deset minuta za opuštanje, i tada biste mogli vidjeti kako bi u tih deset minuta ljudi popadali - ne zbog nekog napora već zato što su bili krajnje umorni. Svo njihovo smeće je bilo izbačeno tako da su bili nekako očišćeni i tako se opustili. Hiljade ljudi... a vi nijeste ni mogli pomisliti da bi tu bilo hiljadu ljudi.

Ljudi bi dolazili i pitali me: "Produžite tih deset minuta jer mi nikada u svom životu nijesmo imali takvo opuštanje, takvu radost. Mi nikada nijesmo mogli ni pomisliti da ćemo shvatiti što je svjesnost, ali mi osjećamo da to dolazi."

Zato ako želite da započnete sa relaksacijom, prvo treba da prođete kroz proces katarze - Dinamična meditacija, Kundalini meditacija ili Giberiš.

Možda ne znate odakle potiče riječ gibberish; to dolazi od sufi mistika koji se zvao Džabar - i to je bila njegova jedina meditacija. Bilo ko da bi mu došao, on bi rekao: "Sjedi i počni" - i ljudi su znali što on misli. On nikada nije govorio, nikada nije dršao predavanja; on je samo učio ljude giberišu.

Na primjer, ponekada bi ljudima to demostrirao. Pola sata bi govorio svakakve besmislice na jezik koji niko ne bi razumio. To nije bio jezik; on bi ljude učio da govore sve što im padne na um. To je bilo jedino njegovo učenje - a onima koji bi to shvatali, on bi rekao: "Sjedi i počni." Ali Džabar je mnogim ljudima pomogao da postanu krajnje smireni. Koliko dugo možete ići? Um će postati prazan. Malo po malo i duboko ništa... i u tom ništa se ukazuje plamen svjesnosti. To je uvijek bilo prisutno, opsjednuto vašim giberišom. Giberišom to treba izbaciti; to je bio vaš otrov.

Isto je i sa tijelom - vaše tijelo ima napetost. Samo nastojte da otpočnete sa bilo kakvim pokretima koje tijelo želi. Vi ne treba da upravljate sa time. Ako ono želi da pleše, da se gura, da trči, ako želi da se valja po podu - vi ne treba da to radite, vi jednostavno samo to dopustite. Recite tijelu: "Ti si slobodan, radi što god želiš" - i bićete iznenađeni: "Bože moj! Sve ove stvari je tijelo željelo da radi, a ja sam samo to potiskivao. To je bila napetost."

Zato postoje dvije vrste napetosti: tjelesna napetost i napetost uma. Obije treba da se oslobode prije nego počnete sa relaksacijom koja će vas odvesti do svjesnosti. Ali početi od svjesnosti je veoma lakše, a posebno za one koji mogu da shvate proces svjesnosti. Tokom cjelog dana vi to koristite - automobili, saobraćaj - čak i u gradskom saobraćaju vi opstajete! A to je opšte ludilo.

Upravo prije nekoliko dana sam pročitao o Atini. Vlada je organizovala sedmodnevno takmičenje za taksi vozače i ustanovila zlatne trofeje za tri vozača koji bi bili najbolji u poštovanju saobraćajnih propisa. Ali u čitavoj Atini nijesu mogli naći nijednu osobu! Policija se zabrinula; dani su skoro isticali, a oni su željeli da zadnjeg dana bilo kako pronađu tri vozača - oni ne moraju biti savršeni, ali te nagrade se moraju podijeliti.

Jedan čovjek kojeg su pronašli je ispravno poštovao saobraćajna pravila, i oni su bili sretni. Oni su jurnuli ka njemu sa trofejom, ali vidjevši policiju kako se približava, on je projurio kroz crveno svijetlo! Ko bi želio nepotrebne nevolje? Policajcu su povikali: "Čekaj!" - ali on nije slušao, već je bio prošao kroz crveno. Oni su potom pokušali sa još dvoje ljudi, ali niko se nije htio zaustaviti kada je vidio policiju. Tako su i nakon sedam dana te tri nagrade ostale u policijskoj stanici, a Atina je nastavila da se veseli kao i prije...

Vi koristite svjesnost bez da ste toga svjesni, ali samo u vezi sa spoljnjim stvarima. To je ista ona svijest koja se treba koristiti za unutrašnji saobraćaj. Kada sklopite oči, postoji saobraćaj misli, emocija, snova, mašte. Sve tada počne da blješti. To što radite u spoljašnjem svijetu činite sasvim isto i u unutrašnjem svijetu, i tako ćete postati svjedok. Kada jednom to okusite, radost da budete svjedok je veoma velika, tako onostrana, da poželite da uđete u to sve više i više.

Tu nije u pitanju neki određeni položaj tijela, nije u pitanju neki hram, neka crkva ili sinagoga. Sjedeći u gradski autobus ili voz, kada nemate ništa drugo da radite, samo sklopite oči. To će spasiti vaše oči od zamaranja tokom gledanja okolo, a to vam može dati dovoljno vremena da promatrate sebe. Ti trenuci će postati trenuci najljepšeg iskustva. I tako, malo po malo, kako svjesnost bude rasla, vaša ukupna osobnost će početi da se mijenja. Od nesvjesnosti do svjesnosti postoji ogroman kvantni skok.

Osho

Svjesnost