BESTEŽINSKO STANJE

Šiva kaže: "Kada ležiš ili kada sjediš, omogući sebi da budeš lagan i van domašaja uma."

Ti sada sjediš ovdje: samo osjeti kako si postao lagan. Ne postoji težina. Ti ćeš negdje i osjetiti da ima težine, ali nastoj da dočaraš sebi stanje bez težine. To će doći. Doći će taj trenutak kada ćeš osjetiti bestežinsko stanje - da ne postoji težine. Onda kada ne bude težine, kada budeš lagan, ti više nećeš biti u tijelu. Težina je imanentna tijelu a ne tebi. Ti si lak.

Zbog toga su načinjeni i mnogi ekspeimenti. Kada bi neko umirao, naučnici bi se trudili da izvagaju tu osobu. Ti eksperimenti su se obavljali širom cijelog svijeta. Ako bi bilo neke razlike u težini prije i posle smrti kod pacijenta, ako bi osoba prije smrti bila nešto teža nego posle smrti, tada bi naučnici mogli reći da se nešto pomjerilo iz tijela - da se duša ili Sebe, ili nešto drugo, što je prije bilo tu, pomjerilo, da je izašlo iz tijela. Jer naučnici tvrde da ništa ne može biti bestežinsko - ništa!

Težina je u osnovi svake materije. Čak i sunčev zračak ima težinu. To je veoma neznatna i minorna težina, ali naučnici su i to izvagali. Ako bi mogao sakupiti svu sunčevu svjetlost na površini od nekoliko kilometara, težina toga bi bila istovjetna težini dlake od kose. Ali i sunčevi zraci imaju težinu; i oni su bili vagani. Ništa ne može biti neizmjereno za nauku. A ako nešto ne bi moglo biti izmjereno, onda to ne bi bilo materijalno. To ne bi mogla biti materija. A naučnici su vjerovali ovih zadnjih dvadesetak godina da ne postoji ništa drugo osim materije. Zato kada je čovjek umro, ako bi se nešto odvojilo od njega, težina bi se morala izmijeniti. Ali to se nikada nije dogodilo, nikada se težina nije mijenjala; težina je ostajala ista. Ponekada je bila i viša; to je bio problem. Događalo se da je živi čovjek težio manje od mrtvaca. To je stvaralo probleme za nauku jer su se oni trudili svim silama da dokažu da se težina gubi. Tada bi mogli objaviti kako je nešto izašlo iz čovjeka. Ali dogodilo se suprotno, nešto bi u tom mrtvom čovjeku ušlo. Što se to dogodilo? Težina je materijalna, ali ti nijesi težina, ti ne težiš. Ti si nematerijalan.

Ako pokušaš sa ovom tehnikom, ti samo treba da ubijediš sebe da si lak - i ne samo da ubijediš, već da samo osjetiš da si bez težine, da je tvoje tijelo lako. Ako počneš da se unosiš u osjećanje da si bez težine, doći će trenutak kada ćeš iznenada zaključiti kako si lak. Ti si već takav, i ti to možeš zaključiti svakog trenutka. Ti samo treba da stvoriš takvu situaciju u kojoj se možeš osjetiti laganim. Ti treba da dehipnotišeš sebe. A nametnuta hipnoza je vjerovanje da smo mi tijelo i da se zbog toga osjećamo teškim. Ako možeš dehipnotisati sebe u uvjerenju da nijesi tijelo, ti se više nećeš ni osjećati teškim. A kada ti nemaš dojam težine, ti si i izvan uma. Šiva kaže: "Kada ležiš ili kada sjediš, omogući sebi da budeš lak i van dometa uma." Tek tada će se stvar dogoditi. I um ima težinu: svaki um je različite težine.

Nekada je bilo mišljenje da što je um lakši utoliko je i inteligentniji. Generalno, to je istina, ali ne i potpuna istina jer se događa da su nekada veoma mali umovi velikih ljudi, i obratno, da neki idiot teži veoma mnogo. No, generalno, to je istina, jer kada imaš veliki mehanizam uma, mora i više težiti. Um ima određenu težinu, ali svijest nema, ona je bez težine. Da bi osjetio svijest, moraš osjetiti lagodnost, lakoću, stanje bez težine. Zato pokušaj: dok hodaš, sjediš,spavaš, pokušaj to!

Neke opservacije: zašto će mrtvo tijelo nekada biti teže? To je zbog toga što tijelo biva nezaštićeno onog trenutka kada svijest napusta to tijelo. Mnoge stvari u tom trenu mogu ući u to tijelo. Te stvari nijesu prije mogle ući zbog tebe. Mnoge vibracije mogu ući u mrtvo tijelo: one ne mogu ući u tebe. Ti si bio tu: tijelo je bilo živo, opiralo se mnogim stvarima. Upravo zbog toga se događa da te napadnu mnoge bolesti kada jednom oboliš - jer kada oslabiš, bivaš nezaštićen, gubiš imunitet, postaješ neotporan, ranjiv. Tada te sve pogađa, sve tada može ući u tebe. Tvoje prisustvo štiti tvoje tijelo. Zato ponekad i poslije smrti, tijelo može otežati: onog trenutka kada ga napustiš, bilo što može ući u njega.

Drugo, kada si srećan, ti se osjećaš lakim; kada si tužan uvijek se osjećaš teško, kao da te nešto vuče nadolje. U tom trenutku biva izraženija gravitacija. Kada si umoran, puno više težiš. Kada si sretan, ti si lagan, prozračan. Ti to osjećaš. Zašto? Zbog toga što si sretan, uvijek kada osjetiš blistave i blažene trenutke, ti sasvim zaboraviš na tijelo. Kada si tužan, kada patiš, ne možeš zaboraviti tijelo. Ti osjećaš težinu u njemu. To te vuče nadolje - ka zemlji, kao da si ukorijenjen. Tada se ne možeš pomaći: korijeni su ti u zemlji. U sreći si prozračan, lagan. U bijedi, jadu i tuzi, ti postaješ težak. U stanju duboke meditacije, kada sasvim zaboraviš na svoje tijelo, ti možeš levitirati. Čak se i tijelo može uzdići sa tobom. To se događalo mnogo puta. Naučnici su promatrali jednu ženu u Boliviji. Za vrijeme duboke meditacije ona se malo izdizala iznad zemlje, a sada se to naučno promatra. Mnogi dokumenti su o tome napravljeni, mnogi filmovi snimljeni, mnoge fotografije postoje o tom fenomenu. Pred mnogo posmatrača, ta žena se izdigla i gravitaciju dovela do nule. Do sada ne postoji objašnjenja za to. Ni ta žena to ne može objasniti. Ona to može postići, i to samo za vrijeme duboke meditacije. Ako bi neko tu njenu meditaciju poremetio, ako bi je neko u tome prekinuo, ona bi iznenada pala na tlo.

Što se dogodilo? U dubokoj meditaciji sasvim zaboraviš na svoje tijelo, poistovjećenje sa tijelom se gubi. Tijelo je veoma malo; ti si prema njemu ogroman. Ti imaš ogromnu moć nad njim. Tijelo je ništavno pri usporedbi sa tobom. To je isto kao kada bi se neki kralj identifikovao sa slugom, pa kada bi sluga počeo da prosi, i kralj bi to uradio za njim. Kada bi sluga zapomagao, i kralj bi zapomagao. Kada bi sluga rekao: "Ja sam niko", i kralj bi to isto ponovio za njim. Kada bude kralj prepoznao svoje vlastito biće, ponovo će moći potvrditi da je kralj, a da je onaj drugi samo njegov sluga. Sve bi se potom iznenada promijenilo. Ti si svoju bezgraničnu moć poistovjetio sa ograničenim tijelom. Kada jednom budeš Ostvario Sebe tada će u svemu biti znatno više lakoće, a puno manje tegobnosti i težine. Tada ćeš moći levitirati: tijelo će ti se tada uzdići.

Postoje mnoge priče koje se još ne mogu naučno dokazati, ali i one će biti dokazane - jer ako se jedna osoba može uzdići onda ne postoje zapreke. Neko drugi će se moći još više izdići, neko će moći i u kosmos otići. Teorijski, za to ne postoji problem: tek neznatno izdignuće ili izdignuće ogromnih razmjera, ne čini nikakvu razliku. Tako postoje priče o Ramu i o mnogima drugima koji su tjelesno sasvim iščezli: to je rečeno i za njegovog konja. Ovakve priče izgledaju nemoguće, izgledaju mitološki - ali nije uvijek tako. Kada jednom upoznaš stanje lagodnosti, lakoće, kada spoznaš bestežinsku silu - ti ćeš tada vladati gravitacijom. Ti to možeš koristiti: sve o tebi ovisi. Ti možeš sasvim nestati sa svojim tijelom.

Ali da bi koristio to stanje, bestežinsko stanje, postoji izvjesni problem. Tehnika "siddhasan", način na koji Buda sjedi, je najbolji put do bestežinskog stanja. Sjedni na zemlju - nikako na stolicu ili krevet, već samo na tlo. Dobro je da to tle ne bude od cimenta ili neke podloge. Samo sjedni na zemlju ili travu kako bi bio što bliži prirodi. Dobro je ukoliko možeš sjedjeti nag. Dakle, sjedni nag na zemlju u Budinom položaju - siddhasan, jer je to najbolji položaj u kojem možeš biti oslobođen težine. Zašto? To je zbog toga što tvoje tijelo više teži ukoliko se postavi u neki drugi položaj. Tako tvoje tijelo ima više prostora koje izlaže gravitaciji. Dok sjedim u ovoj fotelji, moje tijelo je izloženo većoj gravitacionoj sili. Kada ste u stojećem položaju, manji prostor je ispoljen, ali ti ne možeš dugo stojati. Mahavira je uvijek meditirao stojeći - uvijek, jer tako zahvata najmanji prostor gravitacije. Tako samo tvoja stopala dotiču tlo. Kada tako stojiš, veoma mala sila gravitacije te dotiče, djeluje na tebe - a gravitacija je sila teže, to je težina. Dakle, kada sjediš u lotos položaju ukrštenih ruku i nogu, to će biti najbolji način. Jer i ukrštenost ekstremiteta pomaže, pošto tako tvoj unutrašnji elektricitet kruži. Neka tada i tvoja kičma bude uspravljena. Sada ti možeš shvatiti zašto se tako puno insistiralo na uspravljenoj kičmi jer je sa tim položajem kičme tvoje tijelo izloženo manjoj gravitaciji. Tako te gravitacija manje dotiče.

Sa zatvorenim očima, sebe sasvim uravnoteži, centriraj se. Pomjeri se desno i osjeti gravitaciju, pomjeri se i lijevo kako bi oslušnu silu teže; nagni se naprijed da bi osjetio gravitaciju, nagni se nazad da bi i tako osjetio gravitaciju. Onda pronađi centar gdje gravitacija najmanje vuče, gdje najmanje osjećaš težinu, i ostani tako. Potom zaboravi na tijelo i osjeti kako nemaš težine: da si u bestežinskom stanju. Nastavi sa tim osjećajem. Iznenada ćeš zaista postati lak; tada više nećeš biti u tijelu: iznenada ćeš biti u jednom drugačijem svijetu bestjelesnosti. Stanje bez težine je i stanje bestjelesnosti. Ti tada i svoj um transcendiraš. I um je dio tijela, dio materije. Materija posjeduje težinu; ti nemaš nikakvu težinu. Ovo je osnova te tehnike.

Pokušaj jednom, ali budi uporan par dana sa time kako bi se mogao uvjeriti da li to djeluje ili ne.

Osho

Knjiga tajni