ČISTOTA

Sve što se obično misli pod čistotom nije i ono što tantra podrazumijeva. Obično, mi sve dijelimo na loše i dobro. Ta podjela može biti nametnuta iz bilo kog razloga: može biti zbog higijenskih razloga, moralnih ili bilo kojih drugih, ali mi stalno život dijelimo na dva dijela - ili na dobro ili na loše. I obično, kada pomišljamo na čistotu, mi mislimo na dobro. Onaj "loši" kvalitet neće biti dopušten, a onaj "dobri" kvalitet će uvijek biti tu. Za tantru takva podjela, na dobro i loše, nema nikakvog značaja. Tantra ne gleda na život kroz dualnost, dvojnost, dihtomiju, kroz razlike. Zato, ono što se u tantri podrazumijeva pod pojmom čistota je jedno veoma relevantno pitanje.

Ako takvo pitanje postaviš nekom religioznom čovjeku, on će ti reći da je gnjev loša stvar, da je seks prljav, da je pohlepa loša. Ako pitaš Gurdžijeva, on će reći da je negativnost loša strana, a da je pozitivnost dobra. Ako to isto pitaš džaine, budiste, hinduse, muhamedance, hrišćane, oni će se razlikovati u svom stavu prema tim stvarima- ali i oni će imati svoje definicije. Oni neke stvari određuju kao loše, a one druge kao dobre. Zato njima nije teško definisati čistotu. Bilo što da uzmu da je dobro, njima je to i čisto, a što god nađu da je loše, to je za njih i nečisto. Za tantru je to jedan duboki problem. Tantra ne čini nikakve površne razlike između dobrog i lošeg. Što je onda čistota za nju? Tantra kaže da je dioba nečista rabota, a da je cjeloviti život, život bez podjela, smisao čistote. Tako za tantru čistota znači bezazlenost, nevinost - jedna nepodijeljena bezazlenost.

Vi dijete nazivate čistim. Ono zna biti gnjevno, zna se ljutiti, zna biti pohlepno, sebično - zašto dijete onda smatraš čistim? Što je to čisto u djetetu? Bezazlenost, nevinost! U umu djeteta ne postoji podijeljenosti. Dijete je sasvin nesvjesno podjela na dobro i loše. Ta nesvjesnost je bezazlenost. Čak i kada je ljutito, dijete za to nema predumišljaja, ono nema um za bijes. Kod njega je to samo jedan čisti i jednostavni čin. To se dogodi, a kada ljutina prođe, i to stanje se promijeni. Ništa posle toga ne ostaje. To dijete je ponovo ono isto bezazleno biće, kao da se ništa nije dogodilo, kao da nikada u njemu nije bilo gnjeva. Ta njegova čistota nije dotaknuta. To je ostala ona ista nevina čistota. Tako je dijete uvijek čisto jer u njemu nema rasuđivanja, um nije dominantan; u njemu i nema uma.

Što se um bude više razvijao, i dijete će biti manje čistije. Tada će ljutina biti sa predumišljajem, a ne čin spontanosti. Tako će ponekada to dijete morati i da potiskuje svoju ljutnju- onda kada to situacija ne bude dopuštala. A kada taj bijes bude potiskivan, ono će znati da se ispolji u nekoj drugoj situaciji. Onda kada uopšte neće biti potrebe za ljutnjom, dijete će tada izražavati bijes jer neispoljena ljutina treba izliv. Tada će sve biti nejasno i nečisto jer je um ušao u sve to. Tako nam se događa da dijete može biti lopov u našim očima, ali za to dijete ne postoji lopovluka jer ne postoji ni dojma da nekome drugome nešto pripada. Koncept da stvari pripadaju određenim individuama, za njega ne postoji. Takav pojam još ne postoji u njegovom umu. Ako ti on uzme sat, novac ili nešto drugo, to za njega nije krađa jer on ne može još da pojmi da stvari pripadaju određenim osobama. Njegov lopovluk je čist isto toliko koliko je i tvoje odricanje od krađe nečisto. Um je prisutan u tome.

Tantra kaže da je osoba čista kada ponovo postane nalik djetetu. Naravno, ta osoba više nije dijete - samo je nalik djetetu. Tu su prisutne i razlike i sličnosti. Sličnost je ta da se bezazlenost obnavlja. Neko je ponovo nalik djetetu. To dijete je razgolićeno: ono ne osjeća nagost jer ono nije ni svjesno svog tijela. Ta njegova nagost posjeduje znatnu razliku od tvoje nagosti. Ti si svjestan svog tijela. Mudrac može povratiti svoju nevinost. Mahavira je ponovo ustao razgolićen. Ta njegova nagost ponovo zadobija kvalitet, onu istu kvalitetu bezazlenosti. On je zaboravio na svoje tijelo; on nije više tjelesan. Ali tu i dalje postoji neke razlike, i te razlike su velike. Dijete je sasvim neuko: zapravo, nevino. To dijete će jednoga dana postati svjesno svog tijela i tada će osjetiti nagost. Ono će tada pokušati da sakrije svoju nagost, osjetiće se krivim, osjetiće i sram. Ono tako dospijeva do svjesnosti o tome. Tako je njegova bezazlenost nevinost koja je proistekla iz neznanja. Spoznaja i znanje će to uništiti.

U tome leži smisao biblijske priče o izgnanstvu Adama i Eve iz raja. Oni su bili goli nalik djeci. Oni nijesu bili svjesni svojih tijela; nijesu bili svjesni gnjeva, pohlepe, požude, seksa ni bilo čega drugog. Oni su nesvjesni toga. Oni su nalik djeci- bezazleni i nevini. Ali Bog im je zabranjivao da jedu voće sa Drveta Spoznaje. Drvo Spoznaje je bilo zabranjeno, ali su oni i pored toga jeli to voće jer sve što je zabranjeno je i primamljivo. Sve zabranjeno postaje atraktivno! Oni su živjeli u jednom prostranom vrtu sa mnoštvom raznog drveća, ali Drvo Spoznaje im je bilo najzanimljivije jer je bilo zabranjivano. I zaista, ta zabranjenost je postala primamljiva, kao da ih je pozivala. Oni su bili tako magnetično privučeni da su bili ko hipnotisani. Oni nijesu mogli pobjeći tom drvetu. Morali su probati njegove plodove.

Ova priča je predivna zbog toga što se to drvo zvalo "Drvo Spoznaje". Onog trenutka kada su okusili plodove spoznaje, tog trenutka su i prestali da budu bezazleni. Oni su postali svjesni; tako su oni spoznali da su bili nagi. I tog istog trena, Eva je pokušala da sakrije svoje obnaženo tijelo. Sa spoznajom svog tijela, oni su postali svjesni svega- gnjeva, požude, pohlebe, svega. Oni su tako postali odrasli, i zbog toga bili najureni iz rajskog vrta. Tako je to postao grijeh u biblijskom obraćanju. Oni su potom bili istjerani iz vrta, bili su kažnjeni, i to sve samo zbog znanja. I sve dok oni ponovo ne postanu nalik djeci- nevini, bezazleni i neuki - neće moći ponovo ući u raj. Oni mogu ući u Kraljevstvo Božje samo ako budu ispunili taj uslov da budu ponovo nevini.

Čitava ta priča je upravo priča o čovječanstvu. Svako dijete je istjerano iz raja, ne samo Adam i Eva. Svako dijete živi bezbrižno i bezazleno svoje djetinjstvo, bez da znaju išta o životu. Oni su čisti, ali ta čistota proističe iz neznanja. To se ne može produžiti. Sve dok to ne bude čistota mudrosti, ti ne možeš računati na to. To će morati nestati. Prije ili kasnije, ti moraš okusiti plodove spoznaje. I svako dijete će morati okusiti te plodove. To je bilo lako u Rajskom vrtu: Drvo je bilo tu. Kao zamjenu za to Drvo, mi imamo škole, univeritete, institute. Svako dijete mora da prođe kroz to, mora da se liši svoje bezazlenosti, mora da postane učeno. Ovaj svijet treba znanje, ova egzistencija treba spoznaju. Ti ne možeš živjeti u takvom svijetu bez znanja i spoznaje. A onog trenutka kada znanje uđe u tvoj život, tada se i razlike pojavljuju, javljaju se podjele. Ti se tada počinješ pitati što je dobro a što loše.

Tako je za tantru podjela na loše i dobro nečista. Prije toga si čist, posle toga si čist, a u tome si nečist. Ali znanje je nužno zlo. Ti ne možeš pobjeći od toga. Osoba mora da prođe kroz to: to je dio života. Ali ti ne moraš ostati dovijek u tome. Ti moraš to transcendirati. Takva transcendencija te čini ponovo čistim. Ako podjele budu izgubile svoj značaj, ako više ne bude bitno pitanje dobra ili zla, ti ćeš opet biti nevin, ponovo ćeš na svijet gledati sa bezazlenim stavom. Zato je Isus i rekao: "Dok ne postaneš sličan djetetu, nećeš moći ući u Kraljevstvo božije". "Dok ne postaneš sličan djetetu": u tome je smisao čistote za tantru.

Osho

Knjiga tajni