AUM

Tehnika: “Usmjerite se na zvuk 'AUM' ali da se ne čuje 'A' ili 'M'."

"Usmjerite se na zvuk 'AUM' - A-U-M, Aum - bez "A" ili "M". Samo da ostane "U". Ovo je teška tehnika, ali za nekoga ovo može biti lako, posebno za one koji rade sa zvukom: muzičare, pjesnike, za one koji imaju veoma osjetljivo uho, njima će ova tehnika puno pomoći. Za druge, one koji nemaju osjetljivo uho, to će biti veoma teško jer je veoma delikatno. Treba da intonirate "Aum" i da u tome sazvučju osjetite tri izdvojena zvuka - A-U-M. To su tri zvuka sažeta u jedno. Veoma delikatno uho može toga biti svjesno, može čuti posebno A, U ili M dok ih intonira. Oni su odvojeni - veoma bliski, ali odvojeni. Ako ih ne možete izdvojeno čuti, ova tehnika se ne može koristiti. Vaše uho se mora uvježbati za to.

U Japanu, a posebno u zenu, oni prvo uvježbavaju uho. Oni imaju metod za uvježbavanje uha. Napolju duva vjetar, tu ima zvuka. Majstor će reći: "Koncentrišite se na to. Osjetite sve nijanse, sve promjene: kada je zvuk gnjevan, kada je pomahnitao, kada je milostiv, kada je ljubavan, kada je jak, kada je fin. Osjetite sve nijanse zvuka. Vjetar duva kroz grane - osjetite to. Rijeka teče - osjetite nijanse." Mjesecima bi tragaoci, meditanti sjedjeli na obali rijeke i slušali je. Tu postoje različiti zvuci. Sve se mijenja. Za vrijeme kiše će biti poplave. Tada će biti veoma živo - preplavljujuće. Zvuk će biti drugačiji. Ljeti će se smanjiti do maksimuma. Zvuk će nestati. Ali i tada će biti neki nečujni zvuk ako umijete da slušate. Tokom godine će se rijeka mijenjati, a vi toga treba da budete svjesni.

U knjizi Siddhartha Hermana Hesea, Sidarta živi sa čamdžijom. Tu nema nikoga sem čamdžije i Sidarte. A čamdžija je jedan veoma tih čovjek. On je cio svoj život proživio pored rijeke. On je postao tih, zato je i rijetko govorio. Uvijek kada bi se Sidarta osjetio usamljenim, on bi mu rekao da ode do rijeke, da sluša rijeku. To je bolje od slušanja riječi. Tako se malo po malo Sidarta uskladio sa rijekom. On je počeo da osjeća njene ćudi: rijeka bi mijenjala raspoloženja. Nekada je prijateljska, a nekada nije; nekada pjeva, a nekada plače i zapomaže; ponekada u njoj ima smijeha, a ponekada tuge. Tako je on počeo da raspoznaje i najmanje delikatne promjene. Njegovo uho se uskladilo.

Zato ćete u početku možda osjećati teškoće, ali pokušajte. Intonirajte Aum, nastavite da to ispuštate, osjećajte A-U-M. Tri zvuka se kombinuju u tome: A-U-M je sinteza ta tri zvuka. Kada jednom počnete da ih drugačije osjećate, onda odbacite "A" i "M". Tada nećete reći AUM: "A" će biti odbačeno, "M" će biti odbačeno. Samo će "U" ostati. Zašto? Šta će se dogoditi? Nije stvar u mantri. Nije stvar u A-U-M ili odbacivanju. Stvar je u vašoj osjetljivosti.

Prvo postanite osjetljivi na tri zvuka, što je vrlo teško. A kada postanete toliko osjetljivi da možete odbaciti "A" i "M" - tako da ostane samo srednji zvuk, u tom naporu ćete izgubiti i um. Bićete toliko rasterećeni od toga, tako duboko pažljivi, tako osjetljivi prema tome, da ćete zaboraviti da razmišljate. A ako razmišljate, nećete moći ovo raditi. To je jedan indirektan način da se izvedete iz glave. Mnogi načini su pokušavani, oni su izgledali veoma jednostavno. Vi biste se začudili: "Šta će se dogoditi? Ništa se ne može dogoditi pomoću tih jednostavnih metoda?" Ali čudo se dogodi upravo zbog toga što su to indirektni putevi. Vaš um je bio usredsređen ka nečemu veoma suptilnom. Ako se usmjerite, nećete moći razmišljati; um će otpasti. Iznenada, jednog dana ćete postati svjesni toga i čudićete se šta se dogodilo.

U zenu koriste koan. Jedan od najpoznatijih koana koji oni daju početnicima je: "Idi i pokušaj da čuješ zvuk jedne ruke. Sa dvije ruke možeš stvoriti neki zvuk. Ako možeš proizvesti zvuk sa jednom rukom, oslušni to."

Jedan dječak je služio zen Majstora. On je vidio mnoge ljude da dolaze. Dolazili bi Majstoru, spuštali glavu na njegova stopala i onda bi pitali Majstora da im kaže nešto o čemu bi meditirali. On bi im davao koan. Dječak je upravo nešto radio za Majstora; služio ga je. Bilo mu je samo devet ili deset godina. Vidjevši kako su mnogi ljudi dolazili i odlazili, jednog dana je i on prišao veoma ozbiljno, stavio glavu na Majstorovo stopalo i zamolio ga: "Dajte mi neki koan, neki predmet za meditiranje." Majstor se smijao, ali dječak je bio veoma ozbiljan, zato je Majstor rekao: "U redu! Pokušaj da čuješ zvuk jedne ruke, a kada to čuješ, doći da mi kažeš."

Dječak je pokušavao i pokušavao. Te noći nije mogao da spava. Ujutro je došao i rekao: "Ja sam to čuo. To je zvuk vjetra koji duva kroz grane drveća." Majstor je upitao: "Ali gdje je tu jedna ruka? Idi i ponovo pokušaj." Tako je on dolazio svakog dana. Pronašao bi neki zvuk i došao bi, a Majstor bi rekao: "Ni to nije. Idi i pokušaj, idi i pokušaj!"

Jednog dana dječak nije došao. Majstor je čekao i čekao, a kada se dječak ni tada nije pojavio, poslao je neke učenike da ga potraže i otkriju šta se dogodilo. Izgledalo je da je dječak to čuo. Zato su oni išli naokolo. On je sjedo pod drvetom, zanesen - upravo nalik novorođenom Budi. Oni su se vratili i rekli: "Ali mi smo se plašili da ga ne uznemiravamo. Izgledao je kao novorođeni Buda. Izgleda da je čuo zvuk." Stoga je Majstor otišao, stavio svoju glavu na dječakovo stopalo i upitao: "Jesi li čuo? Izgleda da si čuo." Dječak reče: "Da, ali to je bezvučno."

Kako je to dječak razvio? Razvila se njegova senzitivnost. On je pokušavao sa svakim zvukom, on je pažljivo slušao. Pažnja se razvijala. On nije spavao. Tokom cijele noći bi osluškivao šta je zvuk jedne ruke. On nije bio toliko inteligentan kao što ste vi, zato nikada nije ni pomislio da ne postoji zvuk jedne ruke. Da ste vi dobili taj koan, vi ne biste to pokušali. Vi biste rekli: "Kakve li besmislice? Ne može biti zvuka sa jednom rukom." Ali dječak je pokušavao. Majstor je rekao da mora biti nečega u tome, zato je i pokušavao. On je bio običan dječak, zato, kada bi čuo nešto, kada bi osjetio nešto novo, on bi ponovo došao. Ali usljed tog procesa njegova senzitivnost se razvijala. Postao je pažljiv, pribran, svjestan. Tako je postao usmjeren. Bio je u traganju, a njegov um je otpao jer je Majstor rekao: "Ako budeš razmišljao, možeš to izgubiti. Ponekada postoji zvuk koji je iz jedne ruke. Budi veoma pribran kako ga ne bi izgubio."

On je pokušavao i pokušavao. Ne postoji zvuka jedne ruke, ali to je bio samo indirektan metod da se razvije osjetljivost, budnost. A onda je jednog dana iznenada sve nestalo. Bio je toliko pažljiv da je samo pažnja bila prisutna, toliko osjetljiv da je samo osjetljivost bila prisutna, tako budan - nije bio budan zbog nekog razloga već je jednostavno bio budan! I tada je rekao: "Čuo sam to, ali to je bezvučnost, to je bez zvuka!" Ali vi morate da se obučavate da budete pažljivi, da budete pribrani.

Usmjerite se na zvuk "AUM" bez "A' i "M". A to je i metod da postanete veoma prefinjeno svjesni suptilnih nijansi zvuka. Čineći to, zaboravićete na "AUM". Ne samo da će "A" otpasti, ne samo da će "M" otpasti, jednoga dana ćete iznenada i vi otpasti, a tada će biti bezvučnost - i vi ćete biti novorođeni Buda koji sjedi pod drvetom.

Osho

Knjiga tajni 2