POISTOVJEĆIVANJE

Osnovna stvar koja se treba shvatiti je da vi nijeste um – niti svijetao niti mračan. Ako se budete poistovjećivali sa onim lijepim dijelom onda je nemoguće ne poistovjetiti se i sa ružnim dijelom sebe; oni su dvije strane jedne iste medalje. Vi to možete imati cijelo ili možete sve odbaciti – ali ne možete to podijeliti.

Sva čovjekova briga je bila u tome da odabere ono što izgleda lijepo, sjajno; on je želio da izabere samo srebrnu postavku, ostavljajući tamne oblake iza. Ali on nije znao da srebrna postavka ne može bez tamnih oblaka. Tamni oblak je pozadina, sasvim je neophodan za srebrnu postavku da bi se vidjela.

Odabir je briga. Odabirajući stvarate sebi nevolje. Biti neizbirljiv znači: um je prisutan i on ima mračnu i svijetlu stranu. Što onda? Što to ima sa vama? Zašto brinuti zbog toga? Onog trentka kada prestanete da birate, sve brige nestaju. Tada se ukazuje veliko potvrđivanje, ali tako stvari stoje sa umom, to je priroda uma – a to nije vaš problem jer vi nijeste um. Ako biste bili um, onda uopšte ne bi bilo problema. Ali ko bi onda birao i ko bi razmišljao o preobražaju? Ko bi onda nastojao da prihvati i shvati prihvatanje?

Vi ste izdvojeni, sasvim izdvojeni. Vi ste samo svjedok i ništa drugo. Ali ste bili posmatrač koji se poistovjetio sa nečim što je on našao kao prijatno – a zaboravio da neprijatno dolazi odmah nakon toga kao sjenka. Vi nijeste bili u nevolji od prijatne strane – uživali ste u tome. Nevolja je došla kada se suprotno ukazalo – tada ste se podvojili. Ali vi sami ste započeli sa svim nevoljama. Odvojivši se od svjedoka, vi postajete poistovjećeni. Biblijska priča o padu je samo izmišljotina. Ali ovo je stvarni pad – otpadanje od svjedoka i poistovjećenje sa nečim i gubljenje svog svjedočenja.

Jednom pokušajte ovo: dopustite da um bude to što jeste. Zapamtite, vi to nijeste. Vi ćete time biti veoma iznenađeni. Ako budete manje poistovjećeni, um će postati manje moćan jer ta njegova moć proističe iz vaše poistovjećenosti; to vam ispija krv. Ali kada stanete po strani i budete udaljeni, um će početi da izmiče.

Onog dana kada budete sasvim nepoistovjećeni i sa umom, čak i na trenutak, tada će se ostvariti otkrovenje: um će jednostavno umrijeti, neće više biti prisutan. Nekada je bio sveprisutan, stalno prisutan – iz dana u dan, dok ste šetali, spavali, bio je prisutan – iznenada ga više nema. Vi se osvrnete oko sebe i ugledate prazaninu, a to je ta ništavnost.

Osho

Beyond Psychology