USLOVLJAVANJE

Jedan od zločina koji je počinjen protiv svih u ljudskom društvu je: vi ste bili neprekidno uslovljavani, i govoreno vam je da ste bezvrijedni. Usljed tog uslovljavanja, veći dio čovječanstva je odustao čak i od žudnje za avanturom, bilo kakvog hodočašća ka zvijezdama; oni su ostali veoma ubijeđeni u svoju bezvrijednost. Njihovi roditelji su im govorili: „Vi ste bezvrijedni.“ Njihovi učitelji su im govorili: „Vi ste bezvrijedni.“ Njihovi svještenici su im govorili: „Vi ste bezvrijedni.“ Svi su im nametali ideju da su nevažni. Prirodno, oni su prihvatili tu ideju.

Kada jednom prihvatite ideju da ste bezvrijedni, vi se, prirodno, zatvarate. Vi ne možete zamisliti da imate krila, da je čitavo nebo vaše, da samo treba da raširite krila i da nebo bude vaše, sa svim njegovim zvijezdama. Tu nije u pitanju da ste zaboravili da negdje otvorite neka vrata. Vi nemate nikakvih vrata, vi nemate zidova. Ta bezvrijednost je samo koncept, ideja. Vi ste postali hipnotisani tom idejom.

Još od samog početka, sve kulture, sva društva su koristili hipnozu da uništavaju individue – njihovu slobodu, njihovu jedinstvenost, njihovu genijalnost – jer uloženi interesi ne trebaju genije, ne trebaju jedinstvene individue, ne trebaju ljude koji vole slobodu. Oni trebaju sluge, a jedini psihološki način da se stvore sluge je da se vaš um uslovi da ste bezvrijedni, da ne zaslužujete ništa; da čak ne zaslužujete ni to što imate, da ne treba da tražite ništa više. Već posjedujete previše stvari koje ne zaslužujete. Hipnotizam je jednostavan proces stalnog ponavljanja. Samo nastojte da ponavljate određenu zamisao, i ona će početi da se nastanjuje u vama, postaće debeo zid, ali nevidljiv. On nema vrata, nema prozore; čak nema ni zidove.

Georg Gurdžijev se sjeća svog djetinjstva... On je rođen na Kavkazu, u jednom od najprimitivnijih krajeva svijeta. Taj kraj je i sada u fazi u kojoj je čovječanstvo bilo kada se lovilo; čak ni obrađivanje zemlje nije bilo započeto. Ljudi sa Kavkaza su veliki lovci, a svako društvo koje živi od lova je nomadsko društvo. Ono ne može graditi kuće, ne može stvarati gradove jer zavisi od životinja. Danas su one ovdje, sjutra ih tu više možda neće biti. Sigurno ćete ih ubijati, a zbog vašeg prisustva one će pobjeći; ili će biti ubijene, ili će pobjeći.

Gurdžijev je bio podizan u nomadskom društvu, tako da je došao skoro kao sa neke druge planete. On je znao neke stvari koje smo mi zaboravili. On se sjećao da su u njegovom djetinjstvu nomadi hipnotisali svoju djecu jer ih nijesu mogli stalno nositi sa sobom dok su lovili. Oni bi ih ostavljali negdje na sigurnom, ispod nekog drvete. Ali kakva je garancija da će ta djeca tu ostati? Ona su morala biti hipnotisana. Zato bi koristili malu strategiju, a oni su to koristili vjekovima. Oni bi dijete još od početka, kada je ono bilo još sasvim malo, postavili ispod drveta. Oni bi štapom nacrtali krug oko njega, i rekli mu: „Ti ne možeš izaći iz ovog kruga; ako izađeš iz njega, ti ćeš umrijeti.“ Malo dijete je u to povjerovalo, kao što biste i vi. Zašto ste vi hrišćani? Zato što su vam to roditelji rekli. Zašto ste hindusi? Zašto ste džaini? Zašto ste muhamedanci? Zato što su vam to roditelji rekli.

Ta djeca vjeruju da ako izađu iz kruga da će umrijeti. Ona su rasla sa tim uslovljavanjem. Vi možete pokušati da ih ubijedite: “Izađite, ja ću vam dati slatkiš.” Ona ne mogu jer smrt… Čak ako bi nekada i pokušala, ona bi osjetila kao da ih neki nevidljivi zid spriječava, vraća ih natrag u krug. Taj zid postoji samo u njihovim umovima; nema zida, nema ničega. Dok ne dođe osoba koja ih je stavila u krug, dok ih ona na izvadi iz kruga, djeca ostaju unutra.

Djeca nastave da rastu, ali ideja ostaje u njihovoj podsvijesti. Tako čak i starac, ako je u djetinjstvu njegov otac nacrtao krug oko njega, ne može izaći iz toga. Stoga, to nije pitanje samo za djecu; starac , takođe, još nosi svoje djetinjstvo u svojoj podsvijesti. Tu nije u pitanju samo jedno dijete. Čitava grupa nomada je ostavljala svoju djecu ispod okolnih drveća, i tamo su djeca sjedjela tokom čitavog dana. Dok se njihovi roditelji ne bi vratili, bilo što da se dogodi, to je bio uslov da dijete ne napusti krug.

Sasvim ista vrsta krugova je nacrtana oko vas od strane vašeg društva. Naravno, oni su znatno usavršeni. Vaša religija nije ništa drugo do vaš krug, ali veoma usavršen; vaše crkve, vaši hramovi, vaše svete knjige nijesu ništa drugo do hipnotički krug. Zato čovjek treba da shvati da živi okružen mnogim krugovima koji su samo u vašem umu. Oni uopšte ne postoje ali djeluju kao da su stvarni.

To je samo uslovljeno da ste bezvrijedni. Niko nije bezvrijedan. Egzistencija ne stvara ljude koji su bezvrijedni. Egzistencija nije neinteligentna. Ako bi egzistencija stvorila toliko mnogo nevažnih ljudi, tada bi sva odgovornost pala na egzistenciju. Tada bi bio definitivan zaključak da egzistencija nije inteligentna, da u njoj nema inteligencija; da je ona neiteligentna, slučajan materijalistički fenomen, i da u njoj nema svijesti. U tome je naša sva borba, sav naš napor: da dokažemo da je egzistencija inteligentna, da je egzistencija nevjerovatno svjesna.

To je ista egzistencija koja je stvorila Gautam Budu. Ona ne može stvoriti bezvrijedne ljude. Vi nijeste bezvrijedni. Zato nije u pitanju kako naći vrata; postoji samo shvatanje da je bezvrijednost lažna ideja koja je nametnuta od onih koji bi željeli da cijelog života budete njihovi robovi.

Vi to možete odbaciti upravo sada. Egzistencija vam daje isto sunce kao i Gautam Budi, isti mjesec kao i Zaratustri, isti vjetar koji daje i Mahaviru, istu kišu koju daje Isusu. Ona ne pravi razliku, ona nema ideju o diskriminaciji. Za egzistenciju je isto da li je Gautam Buda, Zaratustra, Lao Ce, Bodidarma, Kabir, Nanak ili vi, sasvim je isto. Jedina je razlika što Gautam Buda nije prihvatio ideju bezvrijednog bića, on je odbio takvu zamisao. Zato i vi odbacite ideju o bezvrijednosti, to je samo jedna zamisao. A odbacivanjem toga, vi ste pod nebom. Nijesu u pitanju vrata; sve je otvoreno, svi pravci su otvoreni. Stoga ste vi dovoljan dokaz da vas egzistencija treba, da vas voli, da vas hrani, da vas poštuje.

Ideja o bezrijednosti je stvorena od društvenih parazita. Odacite tu ideju. Budite zahvalni egzistenciji… jer ona samo stvara ljude koji su vrijedni, ona nikada ne stvara ljude koji su bezvrijedni. Ona samo stvara ljude koji su potrebni.

Moj naglasak je da svaki sanijasin treba da poštuje sebe i da osjeća zahvalnost prema egzistenciji što je bio potreban ovdje u ovom spoju vremena i prostora.

Osho

Beyond Enlightenment