DISANJE

Svi mi neprestano dišemo od trenutka rođenja do trenutka smrti. Sve se prožima i mijenja između te dvije tačke. Sve se mijenja; ništa ne ostaje isto: samo je disanje jedna konstanta između rođenja i smrti. Dijete će odrasti; mladić će ostarati. On će biti bolestan, tijelo će mu postati ružno - bolesno, sve će se promijeniti. On će biti sretan, nesretan, patiće: sve će se mijenjati. Ali bilo što da se događa između te dvije tačke osoba mora disati.

Bilo da si sretan ili nesretan, mlad ili star, uspješan ili neuspješan, bilo što da si, to je nebitno. Samo jedna stvar je sigurna: između te dvije tačke, između rođenja i smrti, ti moraš disati. Disanje će biti jedan neprestani tok: nikakav jaz nije moguć. Ako čak i na jedan tren zaboraviš da udahneš, tebe više ne bi bilo. Upravo zbog toga se od TEBE ne traži da dišeš jer bi to bilo teško. Neko bi mogao da zaboravi da diše makar i na jedan tren, i ništa se više ne bi moglo učiniti. I zato, stvarno, TI ne dišeš jer ti tu nijesi potreban. Kada duboko spavaš, tvoje disanje se i dalje odvija; ti si u nesvijesti, disanje se nastavlja; ti možeš biti u dubokoj komi, disanje će i dalje funkcionisati. Ti se tu ne tražiš: disanje je nešto što se odvija van tvog domašaja, uprkos tvojem suprotnom nastojanju. To je jedan konstantni faktor u tvojoj ličnosti - to je prva stvar. Drugo je nešto što je veoma esencijalno i utemeljeno, a to je tvoj život - i to je ta druga bitna stvar. Ti i ne možeš biti živ bez disanja. Zato su disanje i život poistovjećeni. Disanje je mehanizam života, a život je u dubokoj vezi sa disanjem. Upravo zbog toga mi u Indiji to nazivamo "prana". Mi smo za oba pojma dali samo jednu riječ. "Prana" znači vitalnost, životnost: tvoj život je tvoje disanje, tvoj život je tvoj dah.

Treće: tvoj dah je most između tebe i tvog tijela. Dah neprestano premošćuje tebe i tvoje tijelo, povezuje vas, dovodi u odnos tebe sa tvojim tijelom. Ne samo da je tvoj dah most između tebe i tvog tijela, on je most između tebe i univerzuma. Tijelo je samo univerzum koji je došao do tebe, koji je blizu tebe. Tvoje tijelo je dio univerzuma. Sve u tvome tijelu je dio univerzuma - svaki posebni dio, svaka ćelija. To je jedan najbliži pristup univerzumu. Tvoje tijelo je NAJBLIŽI pristup univerzalnom. A dah je most. Kada se dogodi da se taj most prekine, ti više ne možeš biti u tom tijelu. Ako se taj most poruši, više nijesi u univerzumu. Ti si tada krenuo u neku nepoznatu dimenziju; tada se ne možeš naći u vremenu i prostoru. Zato, kao treće, disanje je, takođe, i most između tebe i prostora i vremena. Disanje, po tome, postaje veoma značajan fenomen - jedna najznačajnija stvar; tako su prvih devet tehnika u vezi sa disanjem. Ako bi nešto mogao uraditi sa disanjem, ti bi se iznenada mogao vratiti u sadašnjost. Ako možeš nešto uraditi sa disanjem, ti ćeš dotaći izvorište života. Ako možeš nešto uraditi sa svojim disanjem, ti možeš i prevazići vrijeme i prostor. Ako nešto uradiš sa disanjem, ti ćeš biti u svijetu, ali i izvan njega.

Dah ima dvije tačke - jedna tačka je ta koja dotiče tebe i univerzum, a druga je ta koja dotiče tebe i ono što prevazilazi univerzum, što transcendira univerzalno. Mi znamo samo za jednu stranu disanja. Kada ono uđe u univerzum, u tijelo, mi to znamo. Ali ono se uvijek kreće od tijela ka ne-tijelu, od "ne-tijela" ka tijelu. Mi ne poznajemo tu drugu tačku, drugu stranu disanja. Ako bi mogao biti svjestan tog drugog dijela, te druge strane mosta, druge tačke na mostu, iznenada bi bio transcendiran, prenesen, preobraćen u jednu drugu dimenziju. Ali zapamti, ono što Šiva želi reći nije joga: to je tantra. Joga isto tako radi na disanju, ali djelovanje joge i tantre je sasvim različito. Joga nastoji da sistematizuje disanje. Ako budete sistematizovali, unaprijedili svoje disanje, vaše zdravlje će se poboljšati. Ako sistematizujete i poboljšate svoje disanje, vaš život može biti duži; bićeš zdraviji i duže ćeš živjeti. Tako ćete moći biti jači, zdraviji, ispunjeniji energijom, vitalnošću, životnošću, mladošću, svježinom. Ali tantra nije zainteresovana samo za to. Tantra nije zainteresovana za ikakvu sistematizaciju disanja već samo u interesu korišćenja disanja kao sredstva da se okreneš sebi, kao tehnike za ulazak unutar sebe. Osoba neće trebati praktikovati određeni način disanja, određeni sistem disanja ili određeni ritam disanja - ne! Ti samo treba da uzimaš dah onako kako si oduvijek radio. Ti samo treba da budeš svjestan određenih tačaka u disanju, određenih momenata u disanju.

Tu postoje izvjesni momenti u disanju ali mi smo, nažalost, nesvjesni njih. Mi smo disali i nastavićemo da dišemo; rođeni smo dišući i umrijećemo izdišući. Ali nijesmo svjesni određenih momenata, određenih tačaka u disanju. To je veoma čudno. Čovjek nastoji da istražuje, da osvaja vasionski prostor. Čovjek je otišao na mjesec; namjerava da ode i dalje, a još nije naučio stvari koje su mu na dohvatu ruke, najbliže stvari u njegovom životu. To su određene tačke u disanju koje još nijeste osmotrili, a te tačke su vrata, najbliža vrata pored tebe kroz koja možeš ući u drugačiji svijet, u drugačije biće, u drugačiju svijest. Ali to su veoma suptilne stvari tvog života.

Posmatrati mjesec nije tako teško. Čak i da se stigne do mjeseca nije više tako teško; to je postalo uobičajeno putovanje. Ti za to trebaš mehanizaciju, trebaš tehnologiju, trebaš informatiku, i ti ćeš tamo lako stići. Disanje je nešto što ti je najbliže, a bliska stvar je i nešto što se teško uočava. Što je nešto bliže, to je i teže uočiti; što je nešto više uočljivo, to je i teže za viđeti. To je tako blizu tebi da čak i nema nikakvog razmaka između tebe i disanja. Ili tu možda postoji neki minimalni prostor koji ti tek u magnovenju možeš uočiti. Samo tada ćeš moći biti svjestan određenih tačaka u disanju.

OSHO

Knjiga tajni 1