TEHNIKA LJUBAVI

Šiva reča: "Dok budeš milovana, dražesna princezo, priđi milovanju kao vječnom životu."

Dok budeš voljena, dražesna princezo, uđi u ljubav kao u vječni život. Šiva započinje s ljubavlju. Prva tehnika je vezana za ljubav jer je ljubav najbliže iskustvo opuštanju. Ako ne možeš voljeti, ti se ne možeš ni opustiti. Ako se možeš opustiti, život će ti biti ljubavna avantura. Jedan napeti čovjek nikako ne može voljeti. Zašto? Takav čovjek uvijek živi sa ciljem, sa nekom svrhom u životu. On može zaraditi novac, može gomilati blago, ali ne može iskreno voljeti. Ljubav je lišena svrhe. Ljubav nije roba. Ti je ne možeš gomilati; ne možeš stvarati bankovni konto od nje; ne možeš pomoću nje jačati svoj ego. Zaista, ljubav je jedna najapsurdnija stvar, bez ikakvog smisla iza toga, bez ikakve svrhe. Ona bitiše u sebi, ona živi za sebe, za nikoga drugoga.

Ti štediš novac ZA nešto: to je tvoj smisao. Ti gradiš kuću za nekoga ko će da stanuje u njoj: i to je smisao. Ljubav je lišena smisla. Zašto voliš? Za koga voliš? Ljubav je skončana u sebi samoj. Odatle se pojavljuje um koji kalkuliše- i logično, um koji đeluje sa nekim ciljem i svrhom ne može voljeti. Um koji uvijek razmišlja sa ciljem mora biti napet jer se taj cilj može jedino ostvariti u nekoj budućnosti - nikako ovdje i sada. Ako gradiš kuću, ti ne možeš živjeti u njoj ovog trenutka, ne možeš biti u noj SADA. Ti je prvo moraš izgraditi. Ti u noj možeš živjeti samo u budućnosti, ne sada. Ti štediš novac: tvoj konto na banci će se ispuniti negđe u budućnosti, ne sada. Taj čin ćeš ostvariti sada, ali cilj će biti negđe u budućnosti.

Ljubav je uvijek ovđe; za nju ne postoji termin budućnost. Upravo zbog toga je ljubav tako blizu meditacije. Zbog toga je i smrt bliska meditaciji - jer je smrt uvijek samo ovdje i sada; smrt se nikada ne događa u budućnosti. Zar možeš umrijeti u budućnosti? Ti možeš samo umrijeti u sadašnjosti. Niko još nije umro u budućnosti. Kako možeš umrijeti u budućnosti? Ili, kako je moguće umrijeti u prošlosti? Prošlost je otišla. Nje nema više. Kako onda možeš umrijeti u prošlosti? Ako budućnost nije još stigla, kako onda možeš živjeti u njoj?

Smrt je uvijek u vezi sa sadašnjošću. Smrt, ljubav, meditacija - sve se one odvijaju u sadašnjosti. Zato ako se uplašiš smrti, ti ne možeš ni živjeti. Ako se plašiš ljubavi, ti ne možeš meditirati. Ako se bojiš meditacije, tvoj život će biti neupotrebljiv- neupotrebljiv ne u smislu svrhe, neupotrebljiv u smislu nemogućnosti da doživiš blaženstvo. To će, stoga, biti izlišno. Možda će ti izgledati čudno da povežeš ove tri stvari: ljubav, meditaciju i smrt. Ali nije tako! To su sve istovjetna iskustva. Zato ako ti imaš mogućnosti da uđeš u jednu od njih, ti ćeš tako ući u sve tri.

Šiva započinje sa ljubavlju. On kaže: "Dok budeš milovana (voljena), dražesna princezo, priđi milovanju (ljubavi) kao vječnom životu." Što to znači? To znači mnogo toga. Prvo: dok si milovana, prošlost nestaje, budućnosti nema. Ti se tada krećeš kroz prostore sadašnjosti. Ti se krećeš SADA. Da li si ikada nekoga volio? Ako si ikada volio, ti onda znaš što govorim.Ti znaš da tada um iščezava. Upravo zbog toga mudraci kažu da je ljubav slijepa, bezumna, suluda. Oni su u suštini u pravu. Ljubavnici su slijepi jer nemaju oči za budućnost i kalkulacije. Oni su slijepi: oni ne vide prošlost. Što se to dogodilo sa ljubavnicima? Oni se samo kreću kroz sadašnjost bez ikakvih poimanja prošlosti ili budućnosti, bez nekih dojmova o posljedicama. Zbog toga ih zovu slijepci. Oni i jesu takvi! Oni su slijepci za one koji kalkulišu, a mudraci su za one druge. Oni koji ne kaklulišu gledaju ljubav pravim očima, viđeće ljubav onakvu kakva jeste, viđeće realnu sliku.

Zato je prva bitna stvar: u trenutku ljubavi, prošlost i budućnost ne postoje. Tada se mora shvatiti jedna veoma delikatna stvar: ako ne postoji prošlosti i budućnosti, možeš li ti ovaj trenutak zvati sadašnjost? Ovo može biti sadašnjost samo između dvije tačke - između prošlosti i budućnosti. Ako ne postoje te dvije krajnosti, kakva je svrha ovo zvati sadašnjost? To je besmisleno. Zbog toga Šiva ne koristi riječ "sadašnjost". On kaže " vječni život". On pod tim podrazumijeva "beskonačnost" - ulazak u "beskonačnost".

Mi dijelimo vrijeme u tri dijela - prošlost,sadašnjost i budućnost. To je jedna vještačka podjela - sasvim lažna. Vrijeme se stvarno podrazumijeva u okviru prošlosti i budućnosti. Sadašnjost nije dio vremena. Sadašnjost je dio vječnosti. Ono što je prošlo je vrijeme, ono što treba da dođe je vrijeme. On što je sada nije vrijeme jer ono nikako ne može proći. Ono je uvijek ovđe. Sada je uvijek prisutno. To je UVIJEK tu! Ovo sada je beskonačno.

Ako dolaziš iz prošlosti, ti nikada nećeš stići u sadašnjost. Iz prošlosti se uvijek ide u budućnost. Nikako da dođe trenutak sadašnjosti. Iz prošlosti se ide direktno u budućnost. Iz sadašnjosti se nikada ne ide u budućnost. Iz sadašnjosti se samo ide još dublje i dublje u ovaj trenutak. To je taj vječni život. Mi to možemo reći i ovako: vrijeme se prostire od prošlosti do budućnosti. Vrijeme je nalik letu avionom, letu po određenoj putanji. Ili, to možemo nazvati i horizontalnim. Onog trenutka kada si u sadašnjosti, dimenzija se mijenja: ti se krećeš po vertikali- gore ili dolje, prema visinama ili prema dubinama. Tada se nikada ne krećeš horizontalno. Buda, Šiva i njima slični žive u vječnosti, ne u vremenu.

Isusa su pitali: "Što će se dogoditi u tvojem Kraljevstvu Božjem?" Čovjek koji je pitao nije mislio o vremenu. On je mislio o tome što će se dogoditi sa njegovim željama- o tome kako će one biti ispunjene. On je pitao da li će to biti vječni život ili smrt, da li će tu biti bijede, da li će on biti superioran ili inferioran čovjek. Kada je postavio to pitanje, taj čovjek je mislio na ovaj svijet. Isus mu je na to odgovorio ( taj odgovor je bio nalik odgovoru nekog zen monaha): "Tada više neće biti vremena".

Čovjek koji je postavio takvo pitanje zasigurno nije mogao razumjeti taj odgovor. "Tada više neće biti vremena": Isus je samo to rekao. Pošto je vrijeme horizontalna vrijednost, Kraljevstvo Božje je vertikala: ono je vječno. Ono je uvijek tu! Ti samo treba da se udaljiš od vremena kako bi ušao u to. Zato je ljubav prva vrata ka tome. Putem ljubavi ti se možeš udaljiti od vremena. Zbog toga svi žele da vole i budu voljeni. A NIKO NE ZNA ZAŠTO JE TOLIKO PUNO ZNAČAJA DATO LJUBAVI. Zašto postoji tako velika žudnja za ljubavlju. I sve dok to ne budeš mogao shvatiti pravilno, nećeš moći ni voleljeti ni biti voljen, jer je ljubav jedan najdublji fenomen. Mi obično mislimo da je svako u mogućnosti da voli. To nije istina: stvari tako ne stoje. Upravo zbog toga ti se i događaju frustracije. Ljubav je jedna drugačija dimenzija. I ako ti pokušaš da nekoga zavoliš u vremenu, ti ćeš biti poražen. Ljubav nije moguća u vremenu.

Sjećam se jedne priče. Mira je bila zaljubljena u Krišnu. Ona je bila tada udata žena- udata za princa. Princ je bio ljubomoran na Krišnu. Krišna tada nije bio u životu. Veoma davno je napustio tijelo. Postojao je jaz od 5000 godina između njihovih života. I stvarno, kako je Mira mogla BITI ZALJUBLJENA u njega? Vremenski jaz je bio tako veliki.

Jedoga dana je princ upitao Miru: "Ti govoriš o svojoj ljubavi , ti plešeš oko njega, pjevaš o njemu, ali gdje je on? Sa kime si toliko u ljubavi? Sa kim to neprekidno opštiš?" A Mira je razgovarala sa Krišnom, smijala se, plesala i pjevala, borila se sa njim. Djelovala je suludo. U našim očima bila je luda. Njen suprug, princ, je upitao: "Jesi li poluđela? Gdje je taj tvoj Krišna? Koga ti voliš? Sa kime opštiš? Ja sam ovđe, a ti si potpuno zaboravila na mene."

Mira mu je odgovorila: "Krišna je ovđe; ti nijesi ovđe, jer je Krišna vječan; a ti nijesi vječan. On će uvijek biti ovđe; on je uvijek ovđe. Ti nećeš biti ovđe; ti i nijesi ovđe. Ti nećeš biti ovđe jednoga dana, pošto ni sada nijesi ovđe. Kako onda mogu povjerovati da, između te dvije tačke tvoje ne-egzistencije, ti boraviš ovđe. Kako je moguće da nešto postoji između dva nepostojanja?"

Princ je bio u vremenu, a Krišna je boravio u vječnosti. Ti možeš biti blizu princa, distanca ne može biti prekinuta. Ti ćeš biti udaljen. Ti možeš biti veoma udaljen od Krišne u vremenu, ali možeš biti blizu. To je jedna drugačija dimenzija. Ako ja pogledam ispred sebe mogu viđeti zid; pokrenem oči i umjesto zida tu bude nebo. Kada ti gledaš u vrijeme, tu je uvijek neki zid. Kada pogledaš iza vremena, vidiš otvoreno nebo - beskonačnost. Ljubav otvara taj prostor vječnosti, beskonačnosti Egzistencije. I zato, stvarno, ako si ikada volio, ljubav ti može pružiti tehnike meditacije. Ovo je ta tehnika: "Dok budeš milovana, dražesna princezo, priđi milovanju kao vječnom životu." Nemoj biti ljubavnik koji stoji po strani - koji je vani. Budi ispunjen ljubavlju i kreni ka vječnosti. Kada voliš nekoga, da li si tada prisutan kao ljubavnik? Ako si tu, ti si onda samo u vremenu, a ta ljubav je izvještačena - samo nešto lažno. Ako si još tu i možeš reći da si tu, ti možeš biti samo fizički blizu ali spiritualno si negđe sasvim drugo.

Dok si u ljubavi, TI ne postojiš - samo ljubav, samo milovanje. Budi milovanje, budi ljubav. Dok miluješ voljeno biće, budi samo milovanje. Dok ljubiš nemoj biti ljubljeni ili ljubljena - budi poljubac. Zaboravi sasvim na svoj ego: stopi svoj ego u taj čin. Uđi u taj čin tako duboko da činioca sasvim nestane. A ako se ne možeš predati ljubavi, ako ne možeš ući u to, biće ti teško i da se predaš jelu ili šetnji. Biće ti veoma teško da uradiš bilo što jer je ljubav najlakši pristup rastapanja ega. Upravo zbog toga egoisti ne mogu voljeti. Oni mogu govoriti o tome; mogu pjevati o tome; mogu pisati o tome: ali ne mogu voljeti. Ego ne može voljeti!.

Šiva kaže da volite. Kada ste u zagrljaju tada postanite zagrljaj, budite poljubac. Zaboravite sasvim na sebe da možete da potvrdite da vas nema, da samo ljubav postoji. Tada srce neće kucati, ljubav će tada pulsirati. Tada krv neće teći, ljubav će tada cirkulisati. Više očima nećeš gledati, sa ljubavlju ćeš na svijet gledati. Tada ruke neće doticati, ljubav će biti ta koja će doticati. Zato budi ljubav i uđi u vječni život. Ljubav će iznenada promijeniti tvoje dimenzije, tvoj prostor. Bićeš izbačen iz vremena i suočen sa vječnošću. LJUBAV može postati duboka meditacija - najdublja moguća. A ljubavnici ponekada spoznaju ono što je svecima nedostupno. Ljubavnici dotiču taj centar koji jogini ne mogu dotaći. Ali to će samo biti kratkotrajni bljesak sve dok ne transformišeš svoju ljubav u meditaciji. Tek tada možeš shvatiti zašto tantrici govore tako puno o seksu i ljubavi. Zašto? Jer je ljubav najjednostavniji prirodni ulaz kroz koji možeš preporoditi ovaj svijet - ovaj svijet horizontale.

OSHO

Knjiga tajni 1