DVOJNOST

Umna ljubav je pokret koji se ispoljava kao ljubav i mržnja. Sa umom su dvojnosti neminovne. Ako nekoga voliš umom, nemoguće je izbjeći drugu krajnost. Ti ćeš to sakrivati, to ćeš potiskivati, nastojaćeš da to zaboraviš; takozvani "kulturni" ljudi to obično uvijek rade. Tada oni samo postaju još zatupljeniji, umrtvljeniji. Ako se ne možeš svađati sa svojim voljenim, ako ne možeš biti ljuta na njega, autentičnost ljubavi se tada gubi. Ako potiskuješ svolju ljutnju, ta potisnuta ljutina će postati dio tebe i neće ti dopustiti da se potpuno opustiš u ljubavi. Ona je uvijek prisutna. Ti si uskladištio tu ljutini, potisnuo si je unutar sebe. Ako sam ljut, i ako to osjećanje potisnem, kada budem u ljubavi sa nekim, ta ljutina će biti prisutna i činiće da ta ljubav bude umrtvljena. Stoga, ako ne mogu biti autentičan u ljutnji, ne mogu biti autentičan ni u ljubavi. Ako si autentičan, ti ćeš biti autentičan u svemu. Ako nijesi autentičan u jednoj stvari, ne možeš biti to ni u nekoj drugoj stvari.

Postojeća učenja u cijelom svijetu - civilizovana, kulturna - učenja koja nas usmjeravaju, učinila su da ljubav sasvim zamre - a sve se to odvijalo U IME LJUBAVI. Oni ti nalažu ukoliko voliš nekoga da ne budeš ljut na njega. Ako si ljut prema njemu, kažu oni, tvoja ljubav je onda lažna. Zbog toga se nemoj svađati, nemoj biti ljuta na njega. Naravno, to izgleda logično. Ako nekoga voliš, kako onda možeš biti ljut, kako možeš imati mržnje prema njemu? Zato mi nastojimo da se lišimo dijela mržnje; ali sa tim lišavanjem postižemo i da naša ljubav postaje jalova. To je isto kao kada bi posjekao jednu nogu čovjeku i potom mu rekao da hoda, da trči. Ti si tom čovjeku posjekao nogu, kako on može hodati.

Mržnja i ljubav su dvije strane jednog fenomena. Ako ubiješ mržnju, i ljubav će biti mrtva i nemoćna. Zbog toga je svaka porodica nemoćna i umrtvljena. Ti se zbog toga i plašiš da se opustiš. Kada si u ljubavi, ti se ne možeš potpuno opustiti jer se plašiš. Ako se potpuno prepustiš, ljutina, bijes, nasilništvo i mržnja, koja je bila sakrivena i potisnuta, može izići van. Zbog toga to moraš neprestano da siliš. Duboko u svom biću moraš da se stalno boriš sa time. U toj stalnoj borbi, ti ne možeš biti prirodan i spontan. Ti se tako samo možeš pretvarati da nekoga voliš. Ti se pretvaraš, i svi to vide: osmotri svoja supruga, đecu, svoje prijatelje, svi vide da se pretvaraš. A ti znaš da se i tvoja supruga pretvara. Svi se pretvaraju i poziraju. Tako život biva lažan.

Dvije stvari se moraju uraditi kako bi se otišlo iza uma: uđi u meditaciju, a onda dotakni nivo ne-uma unutar sebe. Tada ćeš imati ljubav koja nema drugu krajnost. Ali u toj i takvoj ljubavi, neće biti uzbuđenja i strasti. Ta ljubav će biti tiha: jedan duboki mir bez ikakvog talasanja. Buda, Isus i njima slični ljudi su voljeli ali njihova ljubav nije donosila uzbuđenje, nikakvu vatru. Ta groznica dolazi od suprotnosti; uzbuđenje dolazi od suprotnosti. Dvije suprotnosti stvaraju napetost. Njihova ljubav je jedan tihi fenomen. Samo oni koji su dospjeli do stanja ne-uma mogu razumjeti njihovu ljubav.

Isus je jednom prolazio gradom. Bilo je veoma sparno podne. On je bio umoran i ispružio se ispod jednog drveta. Nije znao kome je to drvo pripadalo. To drvo je pripadalo Mariji Magdaleni. Marija je bila prostitutka. Ona je pogledala sa svog prozora i ugledala lijepog čovjeka - jednog od najljepših ikada rođenih. Ona se tog istog trena zainteresovala za njega, i ne samo to: osjetila je strast. Izađe napolje i reče Isusu: "Dođi u moj dom. Zašto se odmaraš tu? Ti si dobrodošao." Isus tada viđe u njenim očima strast i ljubav - "takozvanu ljubav". On joj reče: "Jednom drugom prilikom, kada budem umoran i prolazio ovuda, ja ću posjetiti tvoj dom. Sada je moja potreba ispunjena. Ja sam spreman da krenem ponovo na put, hvala ti!"

Marija je bila uvrijeđena. To se rijetko događalo. Zaista, ona nije nikada ranije nikoga pozvala u svoj dom. Ljudi bi dolazili izdaleka samo da bi je viđeli. Čak je i kralj dolazio da je posjeti, a ovaj prosjak je odbio. Isus je bio pravi prosjak, skitnica - isto što i "hipi", a on je odbio. Zato je Marija rekla Isusu: "Zar ne osjećaš moju ljubav? Ovo je ljubavni poziv. Zato dođi! Nemoj me odbijati. Imaš li imalo ljubavi u svom srcu?"

Isus joj je na to odgovorio: "I ja tebe volim - zapravo, svi oni koji su ti dolazili su se pretvarali da te vole, oni te uopšte nijesu voljeli. Samo te ja mogu voljeti." On je bio sasvim u pravu. Ali ta ljubav je imala sasvim drugi kvalitet. Ta ljubav nije u sebi podrazumijevala i svoju drugu krajnost, kontrast. U toj ljubavi je nedostajalo tenzije: u toj ljubavi nije bilo uzbuđenja. On nije bio uzbuđen ljubavlju, nije bio u toj groznici. Ljubav za njega nije nikakav odnos: to je određeno stanje bića. Idi iza uma; dostigni nivo ne-uma. Tada se ljubav rascvjetava, ali ta ljubav nema krajnosti. Kada se ode iza uma tada ne postoji nikakvih krajnosti, suprotnosti. Iza uma je sve u jedinstvu. U umu je sve izdijeljeno, ali ako si u umu bolje je biti autentičan no lažan. Zato budi autentičan, budi stvaran kada osjetiš neku ljutinu prema voljenoj osobi. Budi istinit dok si u bijesu, a onda, bez ikakvog potiskivanja, kada trenutak ljubavi dođe, ti ćeš doživjeti spontani izliv ljubavi. Zato nastoj da umom prihvatiš tu borbu. Postoji veoma moćni dinamizam uma koji djeluje u suprotnoj krajnosti. Zato budi autentičan u svom bijesu, budi istinit u svojoj borbi, u sukobu sa drugim. Tada ćeš biti ubjedljiv i stvaran i u svojoj ljubavi. Zato bih ljubavnicima preporučio da budu autentični. Ako si zaista autentičan, jedan jedinstveni fenomen će se dogoditi. Tada ćeš biti zaštićen od svih gluposti koje donosi krajna suprotnost. Zato budi autentičan: tako nikada nećeš biti umoran. Potiskivani um nikada ne bude svjestan da je zgrčen u drugoj krajnosti. On nikada nije ljutit, nikada nije u ljubavi, zato nikada ne postiže iskustvo uma. Stoga ja nalažem da budete istinoljubivi, autentični. Nemojte biti lažni. BUDITE STVARNI! Autentičnost posjeduje vlastitu ljepotu. Tvoj voljeni, tvoja voljena osoba će pravilno razumjeti kada ti budeš ljutita, kada budeš uistinu ljuta. Samo lažni bijes ili lažno spokojstvo nikada ti neće niko oprostiti; izvještačeno lice se ne može oprosti. Budi istinit, autentičan, stvaran, a tada ćeš biti stvaran i u svojoj ljubavi. Takva ljubav će biti nadopuna, a kroz tu istinsku ljubav ćeš postati neumoran. Tako ćeš moći rastumačiti sebi što radiš - zašto si samo jedno klatno koje se klati od jednog kraja do drugog. Tako ćeš uviđeti izlišnost tog klaćenja i postaće ti to dosadno - što će te dovesti do odluke da odeš izvan svega toga, da odeš izvan uma i iza suprotnosti.

Postani autentično biće. Nemoj dopustiti nikakvu izvještačenost; nemoj se pretvarati. Budi stvaran i stvarno otrpi to. Patnja je dobra. Patnja može biti dobra vježba, dobar trening. Strpi se u tome! Trpi u ljutini, trpi u ljubavi, trpi u mržnji. Samo zapamti jedno: nikada nemoj biti izvještačen. Ako prema nekome ne osjećaš ljubav, to mu i kaži. Nemoj se pretvarati; nemoj pokušavati da pokažeš kako voliš. Ako si ljut, kaži da si ljut i budi ljut. Tu će biti puno patnje, ali pati. Kroz taj vid patnje, kroz takvu strpljivost, nova svijest će se roditi. Ti ćeš tada postati svjestan besmisla mržnje i ljubavi. Ti mržiš i istovremeno voliš jednu istu osobu, ti se tako krećeš u krug. Taj krug će ti ubrzo sasvim biti jasan, a to ćeš moći postići samo kroz strpljivost, putem dopuštanja da se stvari istinski odvijaju.

Nemoj bježati od patnje. Ti trebaš STVARNU patnju. To je nalik vatri: to će te zapaliti. Sve što je lažno će tada izgorjeti, a sve što je stvarno će opstati. To je ono što egzistencijalisti nazivaju autentičnost. Budite autentični, potom nikada više nećete biti obrobljeni umom. Ako budete neautentični, vječno ćete ostati u umu. Zasigurno će vam dosaditi dvojnost. Međutim, kako nekome može dosaditi dvojnost ako stvarno ne bude u toj dvojnosti bez pretvaranja? Tada ćete moći spoznati da je takozvana umna ljubav samo jedna vrsta bolesti.

Da li ste primijetili da zaljubljeni ne može spavati? On nije opušten: on je u groznici. Kada bi bili u prilici da ga pregledate otkrili biste da su na njemu mnoge bolesti. Ta ljubav, ta nazovi ljubav uma i tijela je, zaista, neka bolest. Pojedinac ostaje njome opčinjen: u tome je njena funkcija. Inače, vi biste se osjećali neopčinjenim, neokupiranim, kao da ništa ne činite u ovom svijetu. Vaš čitav život će izgledati nezaposjednut, prazan, zato je dobro da ga ljubav ispuni.

Um, kao takav, je bolest, zato bilo što da pripada umu je bolesno. Samo izvan uma, gdje ti nijesi podijeljen, gdje si sjedinjen, gdje si jedno, samo tamo neka drugačija ljubav cvjeta, drugačija ljubav se rascvjetava. Isus je to nazivao ljubav, Buda je to zvao milostivost. To je samo zbog toga da bi se izvela razlika. Uopšte nije bitno kojim imenom ćeš to nazvati. Postoji mogućnost ljubavi koja nema suprotnosti u sebi, ali ta ljubav dolazi samo onda kada se ode dalje od ove ljubavi. A da bi se moglo otići dalje od ove ljubavi, ja predlažem da budete autentični, da se okrenete autentičnosti. U mržnji, ljubavi, u bijesu, u bilo čemu, budite autentični, istiniti, stvarni, nemojte se pretvarati. Vi nikako ne možete prevaziđi nestvarne pojmove, ne možete transcendirati nestvarno.

OSHO

Knjiga tajni 1