DEPRESIVNOST

Um je veoma lukav: onog trenutka kada počnete da uviđate neke činjenice, um uskoči i odmah počne da ih osuđuje. Tada sva energija postaje osuda tako da se uvid zaboravlja, stavlja po strani, a vaša energija tada kreće ka osudi... a osuđivanje ne može pomoći. To vas može učiniti depresivnim, može vas učiniti gnjevnim, ali deperesivni i ljutiti nikada se ne možete promijeniti. Vi ostajete isti i krećete se u istom začaranom krugu iznova i iznova.

Samo vas razumijevanje oslobađa. Zato kada vidite neku činjenicu nema potrebe da je osuđujete, nema poterebe da brinete zbog toga. Jedino što je potrebno je da to sagledate duboko i da razumijete.

Ako vam nešto kažem što će vas pogoditi – a to je moja svrha: da vas to negdje udari – tada treba da pogledate zašto vas je to pogodilo, gdje vas je pogodilo i što je problem; treba da zagledate u to. Zagledajte u to, pokušajte da se krećete kroz to, pogledajte to iz svakog ugla... Ako to osudite, ne možete ga vidjeti, ne možete mu prići iz svih uglova. Vi ste već zaključili da je to loše; vi ste to već osudili bez da ste mu dali priliku. Saslušajte činjenicu, uđite u to, shvatite to, neka prenoći, i što budete sposobniji da to osmotrite, to ćete biti više u mogućnosti da izađete iz toga. Sposobnost razumijevanja i sposobnost izlaženje iz toga su dva imena za isti fenomen.

Ako razumijem određenu stvar, ja sam sposoban da izađem iz toga, da odem izvan toga. Ako ne razumijem neku stvar, ne mogu izađi iz toga. Zato um to čini svima; to nije samo sa vama. Iznenada skočite i kažete: „Ovo je loše, ovo ne treba da bude moje. Ja nijesam toga vrijedan, moj odnos je loš, ovo je loše, ono je loše.“ Vi tako bivate krivi. Tako se sva vaša energija kreće ka krivici, a moj rad ovdje je da vas učinim što je moguće više oslobođenim krivice. Zato bilo što da vidite, nemojte to uzimati kao lično. To nema ništa sa vama posebno; to je samo način na koji um funkcioniše. Ako ima ljubomore, ako ima posesivnosti, ako ima gnjeva, to je način na koji um djeluje... manje –više, svačiji um tako djeluje; razlika je samo u procentu.

Um ima drugačiji mehanizam: on želi ili da hvali ili da osuđuje. On nije nikada u sredini. Ako vas hvale, vi postajete neko poseban, i tako je ego ispunjen; i kroz osuđivanje bivate posebni. Pogledajte taj trik: u oba slučaja postajete specijalni. (Ona) je posebna: ili je svetica, velika svetica, ili je grešnica, ali u oba slučaja je ego ispunjen. Svaki put kažete jednu stavar – da ste posebni. Um ne želi da čuje da ste sasvim obični. Ljubomora, gnjev, svi ti problemi vašeg bića i vaših odnosa, sve je to sasvim obično, svi su u tome. Oni su obični kao što je i vaša kosa obična. Možda je neko ima nešto više, neko nešto manje, neko ima crnu, neko ima crvenu, ali to nije mnogo bitno – sve je to obično, svi problemi su uobičajeni. Svi grijehovi su uobčajeni, i sve vrline su obične, ali ego želi da se osjeća posebnim. On govori da ste vi najveći ili da ste najlošiji. Zato samo pogledajte... sve su to uobičajeni problemi. Kakvi su to problemi, recite mi? Kakve probleme osjećate? Samo ih navedite.

Kažeš: „Ja osjećam bol ovdje, u mom čelu.“

Tu je bol zato što nijesi pokušala da to razumiješ – zato te boli. Ti si to osuđivala; govorila si sebi: „Ti ne treba da budeš depresivna. To nijesi ti, to nije tvoj stvarni lik, to je protivno tvom liku, to te omalovažava, a ti si tako divna djevojka!“ Zašto si depresivna? Umjesto toga, pokušaj da shvatiš zašto si depresivna.

Depresija znači da je gnjev u tebi u negativnom stanju: depresija je negativno stanje gnjeva. Sama ta riječ je značajna – to govori da je nešto u tebi bilo potiskivano; to je značenje depresivnosti. Ti si potiskivala nešto unutar sebe, a kada se gnjev previše potiskuje on postaje tuga. Tuga je nastala kao negativan način gnjeva, ženski način gnjeva. Ako ukloniš pritisak na to, to će postati običan gnjev. Mora da si bila ljuta na neku stvar u tvom djetinjstvu ali to nijesi ispoljila, otuda ta depresija. Pokušaj da to shvatiš! Problem je u tome što se depresija ne može riješiti jer ona nije stvarni problem. Stvarni problem je gnjev – a vi nastojite da osudite depresiju, tako se borite sa sjenkom.

Prvo pogledaj zašto si depresivna ... zagledaj duboko u to i pronaći ćeš gnjev. Veliki gnjev je u tebi... možda prema tvojoj majci, prema tvom ocu, prema svijetu, prema sebi, sasvim je nevažno prema kome. Ti si veoma ljuta unutar sebe, a od djetinjstva si pokušavala da se osmjehuješ, da ne budeš bijesna. To nije bilo dobro. Tome su te učili, i to si dobro naučila. Zato si spolja izgledala srećna, osmjehivala si se, ali svi ti osmjesi su bili lažni. Duboko u sebi držiš veliki bijes. Sada to više ne možeš ispoljiti, i zbog toga sjediš na tome – to je depresija; zbog toga se osjećaš depresivno.

Neka to teče, neka gnjev dođe. Kada jednom gnjev dođe, tvoja deperesija će otići. Zar nijesi nikada vidjela i uočila da se poslije stvarnog gnjeva osoba osjeća veoma dobro, živahno? Počni nešto da radiš u kući. Mm? Radi svaki dan neku bijesnu meditaciju... radi to dvadeset minuta. Nakon tri dana ćeš uživati u toj vježbi tako da nećeš moći bez nje. To će ti dati tako moćno oslobođenje u kojem ćeš uvidjeti da je depresija nestala. Po prvi put ćeš se istinski osmjehivati... jer se sa tom depresijom nijesi mogla osmjehivati, pretvarala si se.

Čovjek ne može da živi bez osmjeha, i zbog toga se pretvara, ali lažni osmjeh vas veoma mnogo boli... To vas ne čini sretnima; to vas samo podsjeća koliko ste nesretni.

Ali ti si postala svjesna toga – to je dobro. Uvijek kada nešto zaboli, to pomaže. Čovjek je toliko bolestan da uvijek kada nešto pomaže, to ga zaboli, to dotakne neku ranu. Ali to je dobro...