SKLAD

Što je meditacija? Meditacija znači biti u skladu, u harmoniji – iznutra i spolja. Meditacija znači biti usklađen. Meditacija znači biti harmoničan.

Čovjek je izgubio sebe jer je izbubio tu harmoniju. On je u konfliktu; istovremeno je vođen u suprotnim pravcima. On nije sjedinjen, on je mnoštvo. Biti mnoštvo znači biti u ne-meditativnom stanju; a ne biti mnoštvo već biti jedan znači biti u meditaciji. Kada zaista postoji samo jedno, kada čak ni to jedno više ne postoji... Na Istoku mi to stanje nazivamo stanje ne-dvojnosti, stane sjedinjenosti, jedinstvo. Mi smo morali da izumimo tu riječ „ne-dvojnost“ kako bismo mogli da ukažemo da to nije dvojno, da je to sve. Dvoje više ne postoji, mnoštvo je nestalo, i, naravno, sa tim mnoštvom, jedno je nestalo, takođe. Jedno može da postoji samo u mnoštvu.

Obično je čovjek samo odraz mase, svjetine. Običan čovjek nije svoj jer ne posjeduje cjelovitost. On je sav u djelovima, nije skupa, on nije u jednom komadu. Meditacija je biti u jednom komadu, a kada ste u jednom komadu onda ste u miru. Taj sklad prvo treba otkriti unutar sebe, a potom ga treba doseći i spolja, takođe. Prvo čovjek treba da postane usklađen sa sobom, a onda da počne da pulsira i sa većim skladom koji posjeduje egzistencija.

Zato postoje dva koraka u meditaciji. Prvi korak je da ne budete u sukobu sa sobom, da ne dopustite više da ratujete sa sobom – um ratuje sa tijelom, razum se bori sa osjećanjima, osjećanja se bore sa seksualnošću. Neprestana borba se odvija – zar to nijeste primijetili? Postoji neprestani rat; nastavlja se bez imalo prekida. Naravno, ne možete biti sretni. Dok ti zaraćeni elementi unutar vas ne zagrle jedni druge, prestanu da ratuju, zaljube se jedni u druge ili se stope jedni u druge, neće biti mogućnosti za sreću. Sreća će ostati samo kao nada. Sreća je sjenka harmonije, ona prati harmoniju. Nema drugog načina da budete srećni. Dok ne budete u skladu sa sobom, vi ćete se boriti i boriti, bićete sve više i više nezadovoljni i zapadati u sve veću i veću patnju. Upravo kao što vas sjenka prati, tako vas i sreća prati kada ste u potpunom skladu.

Prvi korak se dogodi u vama – a kada vi postanete jedno pulsiranje bez dioba, jedan talas energije bez unutrašnjeg neprijateljstva, bez nižeg i višeg, bez izbirljivosti, bez procjenjivanja, bez osuđivanja, kada ste jednostavno sjedinjeni tada se dogodi drugi korak. Kada ste jedno, vi možete i vidjeti jedno – samo tada se jedinstvo može vidjeti. Oči su vam očišćene, tada možete jasno vidjeti. Kada ste sjedinjeni možete odmah vidjeti jedinstvo oko vas. Tada znate jezik jedinstva. Jezik mnoštva je nestao – te buke više nema, te ludnice više nema, ta noćna mora je okončana. Vi ste smireni. U toj smirenosti možete se odmah stopiti sa egzistencijom; tada se možete uskladiti sa pulsom same egzistencije. To je drugi korak meditacije.

Prvi korak je težak, drugi nije težak. Prvi traži trud, veliki napor; drugi korak je veoma jednostavan, dolazi skoro automatski. Prvi korak je nalik slijepom čovjeku koji je operisan i koji sada ima oči. Drugi korak je kao poslije operacije: oči postoje i slijepi čovjek može otvoriti svoje oči, može vidjeti svjetlost i svijet svjetlosti, milione radosti boja, svjetlosti, ljepote, oblika oko sebe.

Prvi korak treba trud, drugi dolazi nenaporno. Prvi je više kao joga, drugi je više nalik zenu – ili, da se izrazimo više u duhu modernog poređenja: prvi je nalik Gurdžijevu, a drugi je više nalik Krišnamurtiju. Zbog toga i kažem da je zen vrhunac. Zen je posljednja riječ. Joga je početak putovanja, zen je kraj. Kada ste sjedinjeni i kada iznenada ugledate jedinstvo oko sebe, sve prepreke tada nestaju. Tada više ne postoji „Ja“ i ne postoji „ti“, tada postoji samo Bog, istina ili samadi, ili bilo kako drugo da želite da to nazovete – nirvana.

Zen ljudi to stanje zovu SONOMANA ili KONOMANA – stanje čistote, takvosti, TATHATA. Čovjek jednostavno jeste. Sjedinjena osoba ne čini ništa, ona ne razmišlja, ona ne osjeća, ona jednostavno jeste. To prihvatanje svega kako jeste je najviše iskustvo blaženstva. Iza toga nema ništa. A to je i cilj. Doseći to stanje znači traganje, vječno trganje svakog bića.

Prije nego što shvatimo kako da dosegnemo do tog unutrašnjeg sklada, mi treba da dublje zagledamo u to kako smo postali dio mase. Kako nas je zadesila ta nesreća? Ko je to stvorio? Kako je to stvoreno? Dok ne shvatimo kako je to stvoreno nema načina da to promijenimo.

Osho

Zen: The Path of Paradox vol. 1