*** Slavite osamu, slavite vaš čisti prostor, i velika pjesma će se ukazati u vašem srcu. To će biti pjesma svjesnosti, to će biti pjesma meditacije. To će biti pjesma jedne osamljene ptice koja poziva daljine – ne zove nikoga posebno, ali zove jer joj je srce ispunjeno; želi da poziva jer je oblak prepun i želi da ispusti kišu, jer je cvijet prepun i želi da otvori latice i oslobodi miris… nikome posebno upućen. *** |

Prestati siliti sebe
Meditacija |
PRESTATI SILITI SEBE
Najveća moguća bolest je preveše brige o sebi. Vi ne možete biti sretni, ne možete uživati u sebi. Kako možete uživati sa toliko mnogo problema u sebi? Problemi, problemi, samo problemi i ništa drugo! A izgleda vam da nema rješenja. Što da se radi? Vi ćete poludjeti. Svako je unutar sebe u ludnici. Vi treba ponekada da budete ludi – tako se gnjev događa: a gnjev je trenutačno ludilo. Ako ponekada ne dopustite opuštanje, vi ćete tako sakupiti previše nagomilanog bijesa koji će eksplodirati, vi ćete poludjeti. Ali ako stalno budete brinuli o tome, vi ste već ludi.
Moje posmatranje je dovelo do zaključka da ljudi koji meditiraju, mole se, traže i tragaju za istinom su više skloni neurozi od drugih ljudi. A razlog je taj što su oni znatno više zabrinuti za sebe, previše egoistični, stalno razmišljaju o ovome i onome: ova blokada, ona blokada, ovaj gnjev, ona tuga, glavobolja, reuma, stomak, noge,.. oni su neprestano zabrinuti. Nikada nijesu u redu, ne mogu ni biti jer je tijelo veoma širok fenomen i mnoge stvari se događaju. A ako se ništa ne događa, oni su i tada zabrinuti: zašto se ništa ne događa? I onda oni odmah nešto urade jer je to već postalo njihova stalna djelatnost, zaokupljenost; inače će se osjećati izgubljeno. Što da rade? Ništa se ne događa! Kako je moguće da se ništa ne događa? Oni osjećaju svoj ego samo kada se nešto događa: to može biti depresija, tuga, gnjev, bolest, ali ako se bilo što događa, oni su u redu, oni mogu osjetiti sebe.
Da li ste posmatrali djecu? Oni štipkaju sebe da bi osjetili da postoje. Dijete ostaje u vama – vi želite da se uštinete i da vidite da li postojite ili ne. Oni kažu da hrabar čovjek umire jednom a kukavica milion puta – zato što se oni štipkaju da bi osjetili da li su već mrtvi ili nijesu. Vaše bolesti vam pomažu da sačuvate vaš ego. Vi osjećate da se nešto događa – naravno, ne blaženstvo, ne ekstaza već tuga dok osjećate: „Niko nije tužan kao što sam ja“ ili „Niko nema blokadu kao ja“ ili „Niko nema takvu migrenu kao ja.“ Vi se tada osjećate nadmoćno, svi drugi su inferiorni.
Ako ste previše opsjednuti sobom, zapamtite, nećete uspjeti. To preveliko zanimanje za sebe vas zatvara, a put je upravo pred vašim očima. Vi treba da otvorite oči a ne da ih zatvarate.
|
|
|
||
|
|||
|
|
Osho And the Flowers Showered, |