NIŠTAVNOST

Sve se vraća svom  porijeklu. To je zakon prirode. Priroda se kreće u savršenom krugu, tako se sve vraća svom ishodištu. Spoznavši ishodište, vi možete znati i cilj – jer cilj ne može biti ništa drugo do ishodište…

Neko želi da postane prosvijetljen – to je vještački cilj. Ja ne kažem da ljudi ne postaju prosvijetljeni, ali ja kažem da od toga ne treba praviti cilj. Ljudi postaju prosvijetljeni samo onda kada se vrate svom prvobitnom porijeklu; kada postanu prirodni, oni postaju prosvijetljeni. Dopustite da ponovim: prosvjetljenje je prirodno stanje. To nije neko nad-svjesno stanje ili neko nad-mentalno stanje. Sve se na kraju vraća vlastitom porijeklu, zato su raj i pakao postali presuđujući ciljevi, stvoreni i izmišljeni od svještenika da vladaju ljudima. Velika strategija – to djeluje već hiljadama godina…

Ja sam vam takođe govorio: nema ni raja ni  pakla; nema ni kazne ni nagrade nakon ovog života. Nema nikoga ko vas može kazniti ili nagraditi. Svaki čin ima svoju kaznu i nagradu unutar toga. Kada ste gnjevni, vi ste kažnjeni unutar vašeg gnjeva, u samom činu gnjeva. Nema druge kazne osim te… Kada volite, u tom samom činu ljubavi, ljubav je sama nagrada. Nema nikoga ko o tome vodi računa…

Vi ne možete razgovarati sa ništavilom. To bi izgledalo veoma suludo. Vi možete razgovarati sa Bogom, možete reći: “Bože, koji si na nebesima…” Ali ne možete razgovarati sa ničim i reći mu: “Ništa, koji si na nebesima…” To će izgledatu veoma ludo. Ne možete ništavnosti reći: “Spasi me!” To će biti smiješno…

U tome je ljepota riječi “ništavnost”. To u samom korijenu jednostavno sječe takozvanu religiju. To stvara drugačiju vrstu religioznosti – religioznost koja spoznaje ali se ne moli, religioznost koja tone u tišinu ali ne počinje da razgovara sa egzistencijom, religioznost koja nema dijaloga osim tišine, najdublje tišine…

Od ništa do ništa je čitavo putovanje... Mi se krećemo od ništa do ništa... i upravo između to dvoje je trenutačni san. Zašto bivate tako vezani za to? Zašto bivate tako opsjednuti time? Uvidjevši da dolazimo od ničega i da idemo ka ništa, između toga možemo samo biti ništa. U tome je smisao duhovnosti. Samo biti ništa... ništa posebno, ništa određeno.

Zbog toga je zen monah najjenostavnije biće na svijetu. Cijepa drva, nosi vodu sa izvora, i kaže: „Kako je čudesno! Kako je veličanstveno!“

Osho

Take It Easy