BOGOVI I KAMENJE

Što radite kada odete u neki hindu hram, u muhamedansku džamiju, hrišćansku crkvu ili sinagogu? Vi tada bogoslužite stvarima koje ste sami stvorili. A to pokazuje čovjekovu krajnju glupost: prvo isklešete kip Boga, a onda klanjate ispred toga. To je vaša religija. Zašto ne počnete da dotičete vlastita stopala? Tu nema razlike.

Muhamed je bio u nevolji jer je prije četrnaest vjekova otkrio da je narod Arabije klanjao pred tristo šezdeset pet kipova. Ćaba je bila njihov hram, i oni su svakog dana klanjali pred jednim kipom. Čak i Muhamed, neobrazovan, je uvidio tu glupost – napravite kipove i onda klečite pred njma – zato je uništio svih trista šezdeset i pet kipova. Ja ne uvažavam tu njegovu destrukciju. Umjesto toga,... ista stvar se ponovila. On je sam to započeo jer je otkrio da čovjek voli svoju patnju i da ne može da shvati ideju slobode – jer biti slobodan znači biti oslobođen od svoje patnje.

U toj istoj Ćabi, u kojoj je postojalo tri stotine šezdest i pet kipova, postojao je i ogroman četvrtasti kamen. To nije bio običan kamen, bio je asteroid. A vi svake noći vidite kako zvijezde padaju – ali te zvijezde ne padaju, i to je dobro i milostivo od njih što ne padaju jer su toliko velike da ako bi pale na Zemlju, čitava Zemlja bi nestala kao da nikada nije postojala. To što vi vidite kao zvijezde padalice, to je samo malo kamenje... Ali nekada padne i veće kamenje, a u Ćabi je jedan od velikih kamena koji je pao. Pošto je to palo odozgo, ljudi koji su klečali pred trista šezdeset i pet kipova su pomislili da je to dar od Boga, i postavili su ga usred hrama. Hram je bio prostran – prirodno, da bi smjestio trista šezdeset i pet gostiju. To je bio hotel sa pet zvjezdica! I bila je slučajnost da je kamen iz Ćabe upravo pao tu. Muhamed je uništio sve kipove, ali nije mogao uništiti čovjekovo sjećanje, nije mogao uništiti čovjekovu maštu.

Kako njesu imali kipove, oni su počeli da bogosluže tom velikom kamenu. Izgleda da se čovjek boji da bude slobodan. On želi nekog oca na nebesima, makar da se žali i moli. On treba oca na Nebu koji će da brine o njemu. Bez Boga na nebu, on se osjeća izgubljeno nalik djetetu. To je vezivanje za oca, psihološki. Tada nema potrebe ni da se vjeruje u Boga... zato što je on samo pretpostavka. A na vama je što da učinite sa pretpostavkama.

Jevrejski bog u Starom zavjetu kaže: „Ja sam veoma gnjevan bog, ja sam veoma podozriv. Ja nijesam fin! Zapamtite, ja nijesam vaš ujak! Ja ne podnosim nekog drugog Boga.“ Muhamedanci su prenijeli jevrejski koncept boga. Zbog toga su uništili kipove i hramove, divne umjetničke tvorevine: zato što postoji samo jedan Bog, jedna sveta knjiga i jedan izaslanik, Muhamed.

To je fašistički pristup, ružan i nehuman. Kakav je problem da postoji milion bogova? Svijet bi bio daleko bogatiji. Zašto ste vezani za jednog Boga? Judaizam, hrišćanstvo, muhamedanstvo, sve te religije koje vjeruju samo u jednog boga vjeruju u diktatorstvo a ne u demokratiju. U čemu je problem? Možda je Gautam Buda prva demokratski usmjerena religiozna osoba koji kaže da je svaki čovjek potencijalni bog i da se, na kraju, svi rascvjetavaju u božanstvo.

Osho

The Messiah, vol 2, chp 1