LJUDSKA NEHUMANOST

Kao prvo, postoji nešto u čovjeku što ga vodi ka zastranjivanju. I drugo, postoje ljudi čiji interes je da ljudska bića vode pogrešnim putem. Oboje stvaraju lažno, izvještačeno ljudsko biće. Njegovo srce žudi za ljubavlju ali ga njegov uslovljeni um spriječava da voli. U tome je problem. Dijete se rodi sa srcem koje žudi za ljubavlju, ali ono se, isto tako, rodi i sa mozgom koji može biti uslovljen.

Društvo ga uslovljava protiv srca jer će srce uvijek biti buntovno protiv društva, ono će uvijek slijediti svoj put. Od njega ne možete načiniti vojnika. Ono može postati pjesnik, može postati pjevač, može postati plesač, ali ne može postati vojnik. Ono može da pati za svojom individualnošću, može i da umre za svoju individualnost i slobodu, ali ne može biti zarobljeno. To je stanje srca. Ali, um… Dijete dolazi sa praznim mozgom, samo mehanizam sa kojim možete upravljati na način koji vi želite. On će naučiti jezik koji ga budete učili, on će naučiti religiju koju ga učite, on će naučiti moralnost koju ga učite. On je običan kompjuter; vi ga samo punite informacijama. A svako društvo se brine da učini um što je moguće snažnijim, tako da ukoliko postoji neki konflikt između srca i uma, um će pobijediti. Ali svaka pobjeda uma nad srcem je nesreća. To je pobjeda nad prirodom, nad vašim bićem – nad vama – od strane drugih. A oni tako njeguju vaš um da služi njihovim interesima.

Zato je um prazan, on je mozak; vi možete staviti bilo što u njega. A za dvadeset pet godina obrazovanja možete ga učiniti tako jakim da zaboravite na srce; tako ćete uvijek biti u očaju. Očaj je zbog toga što vam samo srce može dati radost, može vam dati sreću, može vas učiniti da plešete.

Um može raditi aritmetiku ali ne može pjevati. To nijesu mogućnosti uma. Zato ste podijeljeni između vaše prirode koja je u srcu, i društva koje je u vašoj glavi. Nesumnjivo ste rođeni – a i svi se rađaju – sa ta dva centra. To je ta nevolja. Jedan centar je prazan. U boljem društvu će se to iskoristiti u skladu sa srcem, da služi srcu. Tada bi to bio divan život, prepun radosti. Ali do sada smo živjeli u ružnom društvu sa prevaziđenim idejama. Ono koristi samo um. A takva ranjivost je prisutna – um se može iskoristiti.

Komunisti to iskorišćavaju na jedan način; fašisti u Njemačkoj su to iskorišćavali na drugi način; sve druge religije um iskorišćavaju na drugačiji način. Ali ta ranjivost je prisutna kod svake individue jer imate um koji donosite prazan. Zapravo, to je blagoslov egzistencije – ali je zloupotrebljavan, iskorištavan. On vam je dat prazan da biste ga mogli učiniti savršeno poslušnim vašem srcu, vašoj žudnji, vašim mogućnostima. Ništa nema lošeg u tome. Ali uloženi interesi svugdje u svijetu su tu našli savršenu priliku – da upotrijebe um protiv srca. Tako vi ostajete unesrećeni a oni vas mogu iskorišćavati na koji god način da žele. Zbog toga je čitav svijet očajan.

Svi žele da budu voljeni, svi žele da vole, ali um je takva barijera da vam ne dozvoljava da volite, niti vam dozvoljava da budete voljeni. U oba slučaja, um se ispriječi i počinje sve da izobličuje. A kada i slučajno naiđete na osobu prema kojoj osjetite ljubav, i koja prema vama osjeti ljubav, vaši umovi vam ne daju da se složite. Oni su bili uvježbani od strane drugačijeg sistema, drugačijih religija, drugačijih društava.

Urođeno pravo svakog čovjeka je da bude sretan, ali, nažalost, društvo i ljudi sa kojim živimo, koji su nas doveli na svijet, ne misle ništa o tome. Oni samo umnožavaju ljudska bića kao životinje – čak i gore jer životinje makar nijesu uslovljene. Taj proces uslovljavanja treba sasvim promijeniti. Um treba uvježbati da bude sluga srca. Logika treba da služi ljubavi. A tada život može postati festival svjetlosti.

                                                                                          Osho

Beyond Psychology, Talk #43