PROMATRANA SVIJEST

Postoje dva načina da sebe odvojite od lažnog identiteta. Vi nijeste to što ste mislili da ste, što ste osjećali, zamišljali, planirali. To što uistinu jeste je jednostavno čin svjesnosti. Što god da se dogodi, vi ostajete svjesni. Vi ste svjesnost – taj identitet se ne može prekinuti. Taj identitet se ne može negirati. Sve drugo se može negirati i odbaciti.

Svjesnost ostaje osnova, glavni temelj. Vi to ne možete odbaciti, ne možete to negirati, ne možete sebe odvojiti od toga. Zato je proces ovakav: To što se ne može odbaciti, to što se ne može odvojiti od vas, to ste vi; a to što se može odvojiti, to nijeste vi. Postoji neki bol, a već u narednom trenutku možda ga neće biti – ali vi ćete biti. Sreća je došla, i ona će proći; ona je bila, i neće je biti – ali vi ćete biti. Tijelo je mlado, potom tijelo postane staro… sve drugo dođe i prođe – gosti dođu i pođu – ali domaćin ostaje isti.

Stoga zen mistici kažu: “Nemojte se izgubiti u mnoštvu gostiju”. Sjetite se vašeg domaćin-stva. To domaćin-stvo je promatrana svijest. Koji je osnovni element koji u vama uvijek ostaje isti? Samo budite to, i ne-poistovjećujte se sa svim onim što dolazi i prolazi. Ali mi se poistovjećujemo sa gostom. Zaista, domaćin je previse okupiran gostom, on zaboravlja sebe.

Mula Nasrudin je priredio zabavu za prijatelje i neke strance. Zabava je bila veoma dosadna, i pola noći je već propalo i tako prošlo. Zato je jedan gost, ne znajući da je Mula domaćin, rekao njemu: “Još nijesam video ovakvu zabavu, ovakvu glupost. Izgleda da neće nikada završiti, a meni je tako dosadno da poželim da napusti.”

Mula reče: “Upravo ste rekli to što sam ja htio da vam kažem. Ni ja nijesam nikada prije video tako dosadnu i besmislenu zabavu, ali ja nijesam tako hrabar kao vi. I ja sam pomislio da napustim i da pobjegnem.” Tako su obojica pobjegli.

A onda se na ulici sjetio i rekao mu: “Nešto je krenulo pogrešno, jer sam se sada sjetio: ja sam domaćin! Zato me izvinite, ja treba da se vratim.”

Ovo se događa svima nama: domaćin se izgubi, domaćin se gubi svakog trenutka. Domaćin je promatrač vašeg jastva. Bol dođe, a potom zadovoljstvo slijedi; postoji sreća, a postoji i tuga. I svakog trenutka, bilo što da dođe, vi se poistovjećujete sa tim, vi bivate gost. Sjetite se domaćina. Kada je gost tu, sjetite se domaćina. Postoje mnoge vrste gostiju: prijatni, bolni; gosti koje volite, gosti koje ne biste poželjeli da vam budu gosti; gosti sa kojima biste živjeli, gosti koje biste željeli da izbjegnete – ali sve su to samo gosti.

Sjetite se domaćina. Stalno se prisjećajte domaćina. Budite usredsređeni na domaćina. Ostanite u svom domaćin-stvu; tada će se ostvariti izdvojenost. Tada će postojati jaz, pauza – most je srušen. Onog trenutka kada se taj most sruši, fenomen izdvajanja se ostvari. Tada ste u tome, a nijeste od toga. Tada ste u gostima, ali ste ipak domaćin. Vi ne treba da bježite od gostiju – za to nema potrebe.

Osho

The Passion For the Impossible