DE-PROGRAMIRANJE

Čitav naš program je osmišljen da nikada ne oblikujemo osobu, jer svako formiranje osobe je destruktivno za individualnost. To ide protiv njene prirode. I, potom, ona nikada neće biti blažena. Nema radosti protivno prirodi. Nema ekstaze ako ste protiv prirode. Protivno prirodi nema ničega osim očaja, patnje, agonije.

Čovjek treba da prati svoj instinkt. To treba razumjeti. Postoje dvije riječi: instinkt i intuicija. Instinkt je nesvjesna priroda, a intuicija je svjesna priroda. Prvo treba da vaš instinkt oslobodite od svih okova principa, dogmi, ispravnog i pogrešnog, morala i nemorala. To je prvi korak ka konačnoj slobodi koju će vam omogućiti vaš instinkt kroz mogućnost razvoja. A uporedo, vi treba da nastavite da meditirate jer meditacija nije program. Meditacija je samo metoda pomoću koje postajete svjesni toga što se događa sa vama. Ako počnete da posmatrate svoj instinkt i njegov razvoj, doći će trenutak kada će vaš instinkt početi da se mijenja u intuiciju. Ta riječ je veoma značajna.

Mi svugdje namećemo obuku. Takva obuka potiskuje vašu intuiciju. U školama, na fakultetima, na univerzitetima vam se daje podučavanje. To znači da vam se nameće nešto izvana, a intuicija znači da nešto dolazi iz vaše najdublje suštine. Ako ste nesvjesni, to će ostati kao instinkt. Ako ste svjesni, tada će instinkt plus svjesnost biti ravna intuiciji. Tada ćete po prvi put unutar sebe pronaći svog Majstora. Intuicija je vaš Majstor, vaš stvarni univerzitet. Tada ne trebate nikakve spise, ne trebate nikakvo vođstvo. Vaše unutarnje svjetlo je dovoljno da vas odvede do konačnog cilja, do prosvjetljenja. Zato je de-programiranje apsolutna nužnost. To jednostavno znači da očistite ličnost od prošlosti i da je vratite u bezazlenost djetinjstva. I nije bitno koga de-programirate. Naravno, vi treba da izbacite razne stvari. Ako de-programirate nekog Indijca, vi ne možete da izvacite TV jer on nema TV. Ako de-programirate Amerikanca, TV treba izbaciti. On je svakog dan pet ili šest sati prilijepljen za svoj TV; to uzima veći dio njegovog života. To je nešto što treba shvatiti.

Čovječanstvo je svedeno skoro do nivoa gledaoca. Vi gledate televizor šest sati dnevno. To znači da šest sati ne živite, vi jednostavno gledate druge ljude kako žive. Gledate druge ljude kako igraju fudbalsku utakmicu, boks meč, i vi tako bivate samo običan gledalac. A onda ima i filmova - i isto, opet ste običan gledalac. Potom su stvarni mečevi, i milioni ljudi polude. I onda Olimpijada – vi se upravo svodite na običnog gledaoca. Osamnaest osoba igraju neku igru, a sto hiljada ljudi su samo obični gledaoci. A ako pogledate život, svugdje je čovjek sveden od aktivnog učesnika do gledaoca. Dakle, ta vrsta života vam ne može donijeti radost. Vi ne živite, vi izbjegavate život. Bolje je da komponujete svoju muziku. To možda neće biti nešto veliko, to nije ni bitno. Vi možda nećete biti poznati muzičar; ni to nije bitno. To što je bitno je da ste to vi sami komponovali. Vi nijeste gledalac; vi ste učesnik, vi ste stvaralac. A ako se ljudi budu de-programirali, sva njihova energija će otići ka kreativnosti.

Vi idete u crkvu, slušate propovijedi - i to je vaša religija. Vi imate Bibliju i čitate Bibliju, nekoliko stranica svakog dana - i to je vaša religija. Vi nikada ne živite religiju, niti vaši svještenici žive religiju – čitanje Biblije ne znači da živite religiju. Vi ponovo radite nešto kao gledalac. De-programirana osoba prestaje da bude gledalac. Ona postaje kreativna sama od sebe. Nije važna vrijednost toga što stvara, vrijednost je u tome da stvara. Radost dolazi iz stvaralaštva. Stvarati bilo koju malu stvar – samo kuvanje hrane za nekoga koga volite je neizmjerna radost. Ali u Americi to ne treba da radite. Sve je dostupno, upakovano. Vaša čitava kreativnost je u tome kako otvoriti konzervu. Ako znate da otvorite konzervu, vi ste veliki kuvar. A to se događa u svakoj sferi života. Ljudi su bili obmanjivani.

De-programirana osoba će morati da započne svoj život sasvim iz početka. Zato je naša funkcija u tome da ne marimo što je nagomilano u njegovom umu. Amerikanac, Njemac, hindus, muhamedanac, to nije bitno; bilo što da je,bez razlike, mi to treba da izbacimo iz njegovog uma. Čitav um treba da bude ispražnjen od svega dobrog, lošeg, bilo čega da u njemu ima. Naravno, siromašan čovjek će imati drugačije stvari u svom umu, bogati čovjek će imati drugačije stvari u svom umu; ali kada se oba uma pročiste, oni su isti. Oba imaju samo prazninu, čednost, tišinu. Zato kada pročistite hrišćanina, kada pročistite hindusa, kada pročistite budistu, vi nećete naći tri vrste praznine. Praznina je samo jedne vrste. Zato je de-programiranje proces koji je isti za sve u svijetu. A proces je veoma jednostavan. Mi samo treba da ljude učinimo svjesnim da: “Vi ste nesrećni, vi patite, vaš život je bolan, agonija. Vi ne nalazite nikakav smisao u njemu. Vi ste očajni. Ipak, vi i dalje nastavljate istom linijom koja je uzrok svog tog očaja.” Niko ne želi da bude nesretan. Mi upravo treba da ga učinimo svjesnim da ni on to ne želi, da ostaje nesretan jer je povezan sa nečim što je uzrok njegove nesreće: katolička crkva, hindu religija, nešto za što misli da je duhovno, da će mu dati blaženstvo. Sve što su mu one dale je nevolja, ali on to ne povezuje sa njima.

Naša funkcija je da tu vezu učinimo jasnom. Kada jednom ta veza bude jasna, niko neće željeti da bude u nevolji. A ako je crkva ta koja ga čini nesretnim, on će zajedno sa svojom nevoljom odbaciti i crkvu, takođe. Kada jednom bude udisao čist vazduh, kada jednom bude izvan hrišćanske atmosfere, on će biti iznenađen da je nevolja nestala, da u njegovim nogama ima plesa, da u njegovom srcu ima pjesme. Jedno takvo iskustvo će mu omogućiti da prođe čitav proces – da isprazni svoj um od svih uslovljenosti. Kada krene u proces oslobađanja od svoje uslovljenosti, njegova patnja će nestati, a baš na tom mjestu će se klatno promijeniti. Umjesto patnje, on će početi da osjeća bljeskove radosti, novi prozori će se početi otvarati.

 Vaš rad je obavljen onda kada čovjeku date jasnu vizuju uzroka njegove nevolje. On neće nikada sam izaći iz svoje nevolje. On mora da ukloni uzrok. A ako ukloni uzrok, blaženstvo nije nešto što dolazi od bilo kuda, to je njegova sama priroda. Neka nevolja ode, odbacite uzrok, i vi ćete se naći u blaženstvu bez ikakvog razloga. Blaženstvo nema razlog. Ono je u našoj samoj prirodi. Sve što je potrebno je praznina kako bi naša priroda mogla imati prostor da raste, cvjeta i širi miris. 

Osho

The Last Testament, Vol II, Chp 23