JA NIJESAM PROTIVRJEČAN

Ja nikada nijesam protivrječio sebi, ja to ne mogu. Kao prvo, ja se ne sjećam što sam prije rekao. Kako onda mogu da protivrječim? Drugo, to nije moje mišljenje, to je moje iskustvo. Protivrječnost se događa u mišljenju a ne u iskustvu. Ja sam rekao stvari koje ljudima mogu izgledati kontradiktorno, ali one su zaista evoluirale.

Moje iskustvo iskazujem na drugačije načine, to može stvoriti ideju da sam kontradiktoran. Ja sam to iskazivao na različite načine, zato ako ste propustili jedan način, možda ćete to dobiti na drugi način. Ja sam pokušavao da to opišem ljudima iz svih mogućih aspekata, upravo da bih im pomogao – zato što se događa da jedan aspekat ne dolazi do vas, ali da je drugi mnogo više u skladu sa vama. Ja sam koristio sve moguće, multi-dimezionalna iskazivanja, ali nije bilo nikakvog načina da protivrječim sebi. To je moje iskustvo, ja nijesam govorio o iskustvu drugih. Čak i kada sam govorio o drugima, to je uvijek bilo u skladu sa mojim iskustvom. Oni se mogu složiti sa tim, oni se ne moraju složiti sa tim – ali ja ne mogu ići protiv mog iskustva.

Tokom godina, govoreći vam, ja sam oštrio moje strijele, moje riječi, tako da bi one mogle da prodru direktno u vaše srce – ali protivrječnost uopšte nije postojala. I vi ste u pravu: kada jednog dana sve moje riječi budu shvaćene, tada će se otkriti unutrašnja struja koja teče kroz sve njih i spaja ih. One su nalik cvjetovima u vijencu – tanka nit, nevidljiva, prolazi kroz sve cvjetove. A u tome je moja dosljednost, i to je moje iskustvo.

Istina je, ja milim da još niko nije govorio toliko mnogo. Mnogo toga je izgubljeno jer ono nije snimano – skoro pola toga je izgubljeno, ali to što je ostalo je ipak više od onoga što bilo ko drugi može da vam prenese. Razlog je jednostavan: ja sam uživao, ja sam to volio. Kada vidim da se riječ smjesti u vaše srce, mojoj radosti nema granica. Kada vidim bljesak u vašim očima da ste uhvatili smisao, ja sam neizmjerno sretan.

I ja treba da govorim još više jer se niko prije mene nije obraćao čitavom svijetu. Oni su se obraćali samo malim djelovima čovječanstva. Isus se ograničio na Judeju, Buda je ostao u granicama Bihara, Sokrat je ostao ograničen na Atinu. Na sreću, neki ljudi mi nijesu dopustili da ostanem na jedno mjesto, tako da treba da budem svuda po svijetu. I ja treba da govorim iznova i iznova iz različitih uglova o istom iskustvu, jer je i u tome moj život jedinstven: da su mi ljudi dolazili i odlazili – novi ljudi su dolazili, stari su odlazili. To je bilo divno. To nije bilo nalik ustajaloj močvari gdje voda samo isparava, i gdje ubrzo neće biti ničega osim gomile blata.

Ja sam govorio kao pored rijeke koja je tekla veoma brzo tako da svaki put kada bih pogledao u nju, vidio bih nova lica kojima ponovo treba da govorim. Za trideset godina veoma mnogo ljudi se mijenjalo. To nije istina za Sokrata, Budu ili Lao Cea. Oni su radili sa istom grupom cijelog svog života. Ja sam radio sa veoma mnogo novih ljudi, i uvijek sam nalazio novi model, novu fazu, novi iskaz: nove flaše za staro vino. Ali vino je staro, i to je isto vino koje sam uvijek nudio svima.

OSHO

Beyond Psychology

Chapter #30: New bottles for the old wine