PREDAJA

Ego treba neprestanu borbu jer se on hrani borbom. Što se više borite, vaš ego postaje jači. On je borac. Zato je predaja veoma teška. Ali dok se ne predate, vi ostajete u nevolji. Predaja su vrata za blaženstvo, ljepotu, istinu, ljubav, život, božanstvo. A kada kažem ‘predaja’, ja ne mislim da predaja treba da bude prema nekome. To je samo izgovor, da se ne možete predate dok nemate nekoga da mu se predate – zbog toga je neko potreban. Za to nema potrebe, vi se možete jednostavno predati, vrata su vam otvorena. Zato predaja nije znak slabosti kako se obično misli.

Za predaju trebate ogromnu energiju volje. Sa slabašnošću se ne možete predati. Samo veoma zreo ego se može predate: samo zrelo voće pada, ne nezrelo. Nezrelo voće ne može otpasti, vi treba da ga uberete. Zrelo voće pada samo od sebe, ono pada tako lako da čak drvo ne biva ni svjesno da je plod otpao. On otpada sasvim prirodno. Ako je ego jak, tada se vi možete predati. To je jedina stvar u korist zapadnjačkog uma – da su ljudi učeni da budu egocentrični. Čitava zapadnjačka psihologija ih je podučavala da imaju zreo, razvijen ego. To je divna stvar, i opasna, ako se osoba veže za ego – ali to stvara ogromene mogućnosti. Ako osoba postane jaka u egu, tada je predaja moguća.

Čovjek može živjeti svoj život na dva načina. Jedan je da se bori protiv svega; to je put ega. Drugi je predaja svemu; to je put ljubavi. A blaženstvo se događa samo na drugi način. Prvi put je prepun muke, frustracije, neuspjeha. Tako treba da bude jer dio ne može pobijediti cjelinu. Krajnje je glupo da se talas bori sa okeanom – to je osuđeno na neuspjeh. Možda se nekoliko trenutaka može uživati u toj ideji, i to se dogodi svakom čovjeku: mi trošimo naš život uživajući u ideji da smo odvojeni od egzistencije. Tada je život tragičan.

Prva stvar koju je Buda rekao je: “Predaj se!” Najbitnija stvar je predati se stvarnosti. Što se više borite, to ste više u konfliktu sa tim, stvarate više smetnji. Što se više borite sa stvarnošću, to ćete više biti gubitnici. Naravno, kroz borbu ćete doseći do ega, vi možete postati veoma jak ego, ali vaš ego će biti prepreka. Zato je predavanje stvarnosti jedini način da izbjegnete tragediju življenja odvojeno od egzistencije. Predavanje znači predate se životu, predate se izvoru odakle ste došli, i gdje ćete se jednog dana ponovo vratiti. Vi ste upravo nalik talasu u okeanu: vi izlazite iz okeana, vi se vraćate u okean. Predaja znači povjerenje u okean; i naravno, što talas može drugo osim to? Talas treba da ima povjerenje, a bilo da vjerujete ili ne, vi ostajete dio okeana. Nemajući povjerenja, vi ćete stvoriti brigu – to je sve. Ništa se neće promijeniti, samo ćete postati zabrinuti, napeti, očajni. Ako imate povjerenje, vi cvjetate, otvarate se, slavite – dobro znate da je duboko u vama vaša majka, okean. Kada se umorite, vi joj se vratite, i ponovo se odmorite u njenom biću. Kada se umorite, vi ćete se ponovo vratiti da dobijete ukus neba, sunčeve svjetlosti i zvijezda. Predaja je povjerenje, i nema ništa sa nekim konceptom Boga, neke ideologije nekog Boga. To je stanovište. Predaja nema ništa sa bilo kim.

Suštinska predaja se događa unutar vas, ona nema ništa sa bilo kim spolja. Osnova predaje je opuštenost, povjerenje – zato ne budite zbunjeni tom riječju. Lingvistički, predaja znači da se nekome predajete, ali religiozno gledano, predaja jednostavno znači vjerovati, opustiti se. To je stvar pristupa, nije neki čin – vi živite kroz povjerenje.

Dopustite da vam objasnim. Vi plivate u rijeci, pođete na rijeku da plivate. Što vi radite? Vi imate povjerenje u vodu. Dobar plivač ima veliko povjerenje tako da skoro postaje sjedinjen sa rijekom. On se ne bori, on ne otima vodu, on nije krut i napet. Ako ste ukrućeni i napeti, vi ćete potonuti – ako ste opušteni rijeka brine o vama. Zbog toga kada neko umre, mrtvo tijelo pluta na vodi. Rijeka ga preuzima, nijedna rijeka ne potapa mrtvu osobu. Povjerenje znači da se ne borite; predavanje znači da o životu ne razmišljate kao o neprijatelj već kao o prijatelju. Kada jednom povjerujete rijeci, vi iznenada počnete da uživate u njoj. Ogromno zadovoljstvo se ukaže: prskate se, plivate, ili samo plutate, ili duboko ronite. Ali vi nijeste odijeljeni od rijeke: vi se stapate, postajete sjedinjeni. Predaja znači da živite život na isti način kao kada dobar plivač pliva u rijeci. Život je rijeka. Možete se boriti ili možete plutati; možete plivati uzvodno i nastojati da idete protiv struje, ili možete plutati na rijeci i ići gdje vas rijeka nosi.

Predaja nije prema nekome, to je jednostavno način života. Predaja izgleda veoma dragocjena. Kako mi to možemo raditi? Predaje se uvijek dogodi, to nije djelovanje. Vi to ne možete uraditi – kako možete obaviti predaju? Ako to radite, to nije predaja. Vi ste činilac, a ako je činilac prisutan, tada se to može oduzeti svakog trenutka. Predavanje se dogodi, činilac se tu ne može naći. Vi jednostavno otkrivate da se stapate sa nekim, u nešto. Vi možete otkriti da se stapate sa zalaskom sunca – i to je predaja. Vi možete naći sebe da se stapate sa ženom ili muškarcem, i to je predaja. Vi možete otkriti da se stapate sa muzikom, i to je predavanje. Predaja ima mnogo dimenzija, ali ukus je isti: vi jednostavno nalazite sebe da se stapate. Vi jednostavno otkrivate da vas više nema – neka vrsta egocentričnosti je nestala. Vi tada postojite; zapravo, ima vas veoma mnogo – a ipak vas nema. Prisustvo i odsustvo – oboje su zajedno – predaja je paradoksalna. Prisustvo, jer ega više nema, tako da ste samo svjesnost; i odsustvo, jer ega više nema, tako da ne možete reći 'Ja sam'.

Ja vam to ne mogu objasniti, ja samo mogu ukazati na nekoliko pravaca. Ujutro kada sunce izlazi, samo sjedite u tišini na obali rijeke. Posmatrajte to. Ne činite ništa, samo sjedite mirno i u tišini – posmatrajte to. I nekada, u nekom blaženstvenom trenutku, to će se dogoditi: neće biti posmatrača, i ništa se neće posmatrati. Posmatrač postaje posmatrano. Ne znači da ste odijeljeni od izlazećeg sunca – vi ste to. Ili, sjedeći pored drveta, zamo zatvorite oči, osjetite drvo. Zagrlite drvo, budite upravo sjedinjeni sa njim, isto kao kada ste sa vašom voljenom. I ponekada, a ja ne mogu reći da se to može dogoditi svaki put, to će se dogoditi. Samo ponekada će se to dogoditi kada ste dovoljno otvoreni. Ali vi treba da naučite sasvim drugačiju vrstu svijesti – ne onu od činioca, već onu vrstu svijesti koja jednostavno postoji: jednostavna svijest, bezazlena.

Čitav život je jedna cjelina. Ako pokušate da živite sami za sebe, vi ste jednostavno priglupi. To bi bilo isto kao kada bi list na drvetu pokušao da živi samo za sebe. I ne samo to, već kada bi se borio protiv tog drveta, borio protiv drugih listova, borio protiv korijena – misleći da su svi oni njegovi neprijatelji. Mi smo samo lišće na drvetu, ogromnom drvetu – nazovite to egzistencija, ili Cjelina, ili mu vi dajte ime, ali mi smo tek samo malo lišće na beskonačno velikom drvetu života. Zato nema potrebe da se borimo. Jedini način da se vratimo svom domu je da se predamo.

U meditaciji se predavanje događa – predaja Cjelini. Ne nekoj ideji, ne nekom idolu, već Svemu. Ne predaja Krišni ili Hristu, već cjelini egzistencije. Ništa se ne isključuje, sve je uključeno u to: od kamenja do zvijezda, od vlati trave do sunca. Sve je uključeno u ovo čitavo organsko, ekstatično slavlje koje nazivamo Univerzum.

OSHO,  Be a Light unto Yourself