*** Uvijek nastojte da promatrate svoj dah kako ulazi, kako dah izlazi. Ako hodate, nastojte da promatrate svoja stopala kako se kreću. Ako govorite, posmatrajte. Ako slušate, posmatrajte. Ako jedete, posmatrajte. *** |

Radost
Teme |
RADOST
Društvo nije zainteresovano za vašu sreću, za vašu radost. Interes društva je više za produktivnosti, efikasnosti, za više rada – i ne pitaju zbog čega, jer oni ne znaju zbog čega. Ako naporno radite, oni će reći da stvorite još bolje situacije. Zbog čega? Da bi radili još napornije? To je isto kao kada čovjek zarađuje novac, i vi ga pitate: “Zbog čega?” On kaže: “Da zaradim više novca.” A onda zaradi više novca, i što onda? On kaže: “Da zaradim još više novca.” Stvar izgleda beskonačna.
Individua ima sasvim drugačiji interes od društva, zato što društvo nema dušu. Društvo je bezdušno. I ako postanete previše dio društva, to će vašu dušu uniziti do ne-bitnosti. Čuvajte se, dok ne izgubite vašu priliku. Ne budite sluge. Slijedite društvo do tačke do koje osjetite da je to potrebno, ali uvijek ostanite gospodar vaše sudbine. Vjekovima su roditelji uništavali djecu, a i oni su bili uništavani od njihovih roditelja, i tako redom i tako dalje. Izgleda da je to bilo hronično stanje. Vaši roditelji nijesu bili sretni; sve što oni znaju ih čini samo nesrećnijim i nesrećnijim – a oni su i vas učili takve, oni su u vama napravili svoju kopiju. Stoga, ja ne kažem da je to njihova odgovornost, to je samo nesvjesno, hronično stanje koje se nastavlja. Zato nema potrebe da optužujete svoje roditelje – to neće pomoći. Onog dana kad to shvatite, vi treba da to svjesno odbacite i da izađete iz toga.
Budite individualni ako želite da budete sretni. Ako želite da budete sretni onda počnite da birate sami. Biće puno puta kada ćete biti neposlušni – budite! Biće puno puta kada ćete trebati da budete buntovni – budite! U tome nema nepoštovanja. Poštujte svoje roditelje, ali se uvijek prisjetite da vaše najdublje poštovanje treba da bude upravo prema vama samima. Svako je učen i upravljan, zato niko ne zna što je njegova sudbina. Vi uvijek zaboravljate što ste zaista željeli da uradite. I kako onda možete biti sretni? Neko ko je mogao biti pjesnik, on je samo običan preduzetnik. Neko ko je mogao biti slikar je doktor. Neko ko je zaista mogao biti doktor, dobar doktor, on je poslovan čovjek. Svi su razmješteni. Svi rade nešto što nikada nijesu željeli da rade – odatle je nezadovoljstvo. Zadovoljstvo se dogodi kada ste usklađeni sa životom, kada se veoma harmonično uskladite tako da sve što radite postaje vaša radost. Tada iznenada spoznajete: meditacija vas prati. Ako volite posao koji radite, ako volite način na koji živite – tada ste meditativni.
Život je veoma jednostavan, to je radostan ples. I čitava Zemlja može biti prepuna radosti i plesa, ali postoje ljudi koji su ozbiljno uložili svoje interese tako da niko ne treba da uživa u životu, niko ne treba da se smije, jer je život grijeh, on je kazna. Kako možete uživati kada je klima takva da vam se neprestano govori da je to kazna; da vi patite jer ste činili loše stvari, i da je to vrsta zatvora gdje ste gurniti da patite? A ja vam kažem da život nije zatvor, da to nije kazna. To je nagrada, i da se ona daje samo onima koji je zarade, koji je zasluže. Dakle, vaše pravo je da uživate; bio bi grijeh ako ne bi uživali. To bi bilo protiv egzistencije ako život ne biste uljepšali, ako biste ga ostavili kakvog ste ga našli. Ne, ostavite ga molo srećnijim, malo ljepšim, malo mirisnijim.
Ja vas učim radosti trenutka. Živite u trenutku, i sve što vam taj trenutak pruži, uživajte u tome, slavite to. Dok to traje, plešite! A kada to nestane budite zahvalni što je došlo. Zašto pitati: “Ništa me dovoljno ne zadovoljava, zar je sve nedovoljno?” Ništa se tu ne može uraditi! To je tako. Takva je stvarnost, a stvarnost ne može promijeniti svoj vrhovni zakon zbog vas. Niko ne može biti izuzetak. Ali ako to iskustvo još nije postalo vaše, vi treba da patite još malo. Vi treba da se malo više nadate. Kada se razumijevanje dogodi, tada nada iščezava. To ne znači da čovjek tada postaje beznadežan. To jednostavno znači da čovjek prihvata život kao takav; bilo što da mu on pruži, čovjek to prihvata sa zahvalnošću i bez negodovanja.
Naučite da uživate ne samo u zadovoljstvima života već i u patnji; ne samo u ekstazama već i u agonijama, takođe. A osoba koja može da uživa u agonijama je oslobođena. Kada kažem da patite radosno, to izgleda paradoksalno, a vaš um počne da razmišlja kako da napravi kompromis, jer je to vama kontradiktorno. To nije tako, oni samo izgledaju kontradiktorno. Vi možete da uživate u patnji. U čemu je tajna? Kako da se uživa u paćenju? Prva stvar je: ako ne pobjegnete, ako dopustite da patnja bude prisutna, ako ste spremni da se suočite sa njom, ako ne nastojite da je nekako zaboravite – tada ste drugačiji. Patnja je prisutna ali samo oko vas, ona nije u središtu, ona je na periferiji. Nemoguće je da paćenje bude u središtu, to nije u prirodi stvari. Ona je uvijek na periferiji, a vi ste središte. Zato kada dopustite da se to dogodi, kada ne pobjegnete, vi ne jurite, vi nijeste u panici, iznenada postajete svjesni da je patnja na periferiji, isto kao da se ona događa nekome drugome, ne vama, a vi je posmatrate. Suptilna radost se proširi čitavim vašim bićem jer ste shvatili jednu od osnovnih istina života: da ste blaženstvo a ne patnja.
Šta je onda radost? Radost je stanje uzdizanja. Osoba nije ni sretna ni nesretna već krajnje smirena, opuštena, u apsolutnoj ravnoteži; tako mirna i tako živa da je ta njena tišina pjesma, da njena pjesma nije ništa drugo do njena tišina. Radost je vječna, sreća je trenutačna. Sreća je uzrokovana spolja, zato se može i oduzeti spolja – vi treba da zavisite od drugih. A svaka zavisnost je ružna, i zavisnost je ropstvo. Radost proističe iznutra, ona nema ništa sa spoljašnjim. Ona nije uzrokovana drugima, ona uopšte nije prouzrokovana. To je spontani tok vaše energije. Ako je vaša energija u zastoju, tu nema radosti. Ako vaša energija postane tok, pokret, rijeka, tada je velika radost – i to bez nekog razloga, samo zato što ste postali pokretljiviji, življi. Pjesma je rođena u vašem srcu, velika ekstaza se ukazala.
Živite u vašoj najdubljoj prirodi, sa apsolutnim prihvatanjem svega onoga što ste vi. Ne pokušavajte da upravljate sobom u skladu sa nečijim idejama. Samo budite svoji, u vašoj autentičnoj prirodi, i radost će sama doći, ona izvire iz vas. Kada se drvo brine o sebi, uzima vodu, raste, prirodno je da će jednog dana procvjetati. Kada dođe proljeće nastane veliko cvjetanje. Tako je i sa čovjekom. Brinite o sebi. Nađite pravo tlo za vaše biće, nađite pravu klimu, i ulazite sve dublje i dublje u sebe. Ne istražujte svijet, istražujte svoju prirodu. Istražujući svijet možete imate mnoge posjede, ali vi nećete biti gospodar. Ali istražujući unutar sebe možda nećete imati mnogo posjeda, ali ćete biti svoj gospodar. Bolje je biti svoj gospodar nego gospodar čitavog svijeta. Čitavo putovanje je unutar vas. Otići na Mjesec neće biti od pomoći. Ući u sebe je jedini način da se spasite bijede, da se oslobodite svega sa čime smo se opteretili. Težina je prevelika, ona je skoro kao Himalaja, i mi se lomimo pod tim, mi se ne možemo pokrenuti.
Kada jednom pronađete izvor radosti unutar vas, vi ćete se osloboditi svih težina, vi postajte bestežinski, a sav taj bestežinski život je sloboda, život je radost, život je slavlje. Sami čin meditacije je velika radost. Samo budite sposobni da plešete, samo budite voljni da pjevate, samo budite sposobni da sjedite u tišini, da dišete, samo da postojite – to je više nego dovoljno. Ne tražite ništa drugo, jer u tom traženju kvarite vaše biće. Vi ste pokušali na taj način, a sada poslušajte mene, i pokušajte na moj način – jednostavno samo meditirajte.
Osho, Live and Joy.