STRAH

Svako se plaši: od poznatog, od nepoznatog – strah se krije u nama. Sjedjeći ili stojeći, spavajući ili u budnom stanju – strah je neprestano prisutan. Strah postoji u svim našim ponašanjima, u svakoj misli i radnji. Postoji strah u ljubavi, u mržnji, u vrlini, u grijehu – u svemu – baš kao da je čitava naša svijest sačinjena od straha. Što je naša vjera, koncepti, religije i bogovi osim strah?

Šta je strah? Postoje mnogi oblici straha, ali strah je samo jedan – strah od smrti. To je osnovni strah. U korijenu svakog straha je mogućnost da budete uništeni, istrijebljeni. Strah znači predosjećanje da ne postojite, da iščezavate. Čitavog života traje napor da se pobjegne od te brige. Svi napori su samo izbjegavanje te osnovne nesigurnosti. Strah nije prirodan, on je proizveden. On vam je nametnut od strane roditelja, svještenika, učitelja. Svi sa kojima dolazite u kontakt vam nameću strah jer je strah suprotnost slobodi. Što više imate sraha, to je manja mogućnost da budete slobodni. Što je više straha, to je manje mogućnosti da se bunite. Društvo, crkva, država – svi oni žele da budete u stalnom strahu: strah od poznatog, strah od nepoznatog, strah od smrti, strah od pakla, strah da izgubite raj, strah da nećete postati poznati u svijetu, strah da ćete biti niko. Još od samog djetinjstva svako oko vas vam stvara strah.

Nijedno dijete se ne rađa sa strahom. Svako dijete se rađa slobodno, sa sumnjom, sa buntovništvom, sa individualnošću, sa bezazlenošću – sa svim tim velikim kvalitetima. Ali ono je ipak bespomoćno, ovisno. Ali kada odrastete možete vidjeti – možete pokušati da ljuštite luk sloj po sloj – koliko se straha stvorilo u vama, koliko ste lakovjerni bili, koliko su ljudi koristili vašu bezazlenost. Svještenik nema znanje o Bogu, ipak vas obmanjuje i pretvara se da zna Boga. On nema ideju o raju i paklu, ipak vas prisiljava da se plašite pakla, a da imate ambiciju za rajem. On stvara pohlepu u vama, on stvara strah. On je i sam bio žrtva drugih ljudi. Sada možete pogledati unazad: vaš otac nije bio svjestan da je tome učen, da vam je on to govorio.

Strah vam neće pomoći. Strah uvijek znači da se bojite nepoznatog. Strah uvijek znači strah od smrti. Strah uvijek znači da se plašite da se izgubite; ali ako zaista želite da budete živi, vi treba da prihvatite mogućnost da budete izgubljeni. Vi treba da prihvatite nesigurnost nepoznatog - neugodnost i neprikladnost nepoznatog, stranog. To je cijena koju čovjek treba da plati za blaženstvo koje potom slijedi – i ništa se ne može postići bez plaćanja. Vi treba da platite to, inače ćete ostati paralisani strahom. Čitav vaš život će biti izgubljen. Niko ne želi da umre. To znači da život želi da se nastavi uvijek i zauvijek. To znači da je život u ljubavi sa vječnošću. Zapravo, život je vječan. Smrt samo mijenja oblik, on ne uništava – ali to stvara strah jer je to najnepoznatiji fenomen. Strah nestane samo kada postanete upoznati sa smrću u dubokoj meditaciji; kada u dubokoj meditaciji spoznate: „Ja nijesam tijelo, ja nijesam um. Kako onda može biti smrti?“ Tijelo će otići u zemlju – prah prahu – ali vaša svijest će ostati zauvijek. Tada strah iščezava.

Vi možete iskoristiti strah na dva načina. Jedan, koji sada koristite, je da bježite od straha. Vi vjerujete u logiku noja i tada zabijate glavu u pijesak. Kako možete napredovati ako bježite od straha? Strah je prilika. Druga mogućnost sa strahom je da mu se predate. Prihvatite postojanje smrti, ne okrećite mu leđa. Onog dana kada se susretnete sa strahom otvorenih očiju, vi će vidjeti da strah iščezava u zaborav. Vi se nijeste nikada susreli licem u lice sa smrću, i zbog toga ona postoji. Svi strahovi u životu nestaju na način ako se susretnete sa njima punom sviješću. Uđite u njih, ali se ne krećite na način da vas strah pokreće jer strah ne može ući unutra. Zašto strah ne može ući unutra? Strah ne može biti sam, a unutra treba da budete sami. Strah treba svjetinu, strah treba društvo, prijatelje, čak i protivnik može biti od koristi. Ali biti sami, ući unutar sebe, vi ne možete povesti nikoga sa sobom – vi treba da budete sve više i više sami. I ne samo da tamo ne možete povesti nekogo sa sobom, vi ne možete čak ponijeti ništa. Vaše bogatstvo, vašu moć, vaš ugled - ne možete ponijeti ništa od toga. Unutra ne možete ponijeti ni vašu odjeću. Vi treba da budete goli i sami; zato se strah ne može unijeti, strah ostaje da se kreće samo spolja.

Strah se kreće ka novcu, strah se kreće ka vlasti, strah se kreće ka Bogu, strah se kreće u svim pravcima osim ne ka unutra. Prvi zahtjev za kretanje ka unutra je neustrašivost. Vi se pitate kako da stvorite prijatelje iz straha. Čovjek ne treba da stvara prijatelje iz mraka, smrti ili straha. Čovjek treba da se oslobodi toga. On treba jednostavno da kaže tome zauvijek zbogom. To je vaše vezivanje, a prijateljstvo će taj strah učiniti još dubljim. Ne mislite da ćete ako postanete sprijateljeni sa strahom postati spremni da uđete dublje unutar sebe. Čak i prijateljski strah će to spriječiti. Zaparavo, on će ga još više spriječiti. On će to učiniti na prijateljski način. On će vas posavjetovati: „Ne radite to. Nema ničega unutra. Vi ćete zapasti u ništavilo, a vratiti se iz ništavila je nemoguće. Čuvajte se od upadanja u vašu nutrinu. Vežite se za spoljnje stvari.“

Strah treba razumjeti. Ako postoji strah, intelektualan pristup je da se razmišlja o tome. Egzistencijalan pristup je da se to proživi. Nemojte razmišlati o tome, osjetite to, proživite to, drhtite u tome, neka čitavo vaše biće drhti i strepi zbog toga. Nemojte bježati od toga, ne odlažite, ne pokušavajte da samo teorišete o tome i bježite od toga – budite u tome. Postoji smrt: čovjek treba da se suoči sa njom; postoji bolest, čovjek treba da se suoči sa tim. Niko vam ne može pomoći, vi se sami morate izboriti sa tim. Uopšte vam neće pomoći ako samo zatvorite oči i razmišljate o tome. To vam nikako neće pomoći, to će samo stvoriti nove probleme. Strah će postojati, smrt će postojati, i tada ćete čak imati strah da otvorite oči. Novi strah će se useliti. Vi ćete teorisati, objašnjavati stvari, a svako objašnjenje će unositi nove sumnje u vaš um. Um će stvarati nove sumnje, i ponovo će biti straha: bilo da je objašnjenje ispravno ili ne, bilo da je teorija dobra ili nije. Vi ćete tako samo gurati problem pozadi, ali on se tako neće otkloniti.

Proživite to! Egzistencijalni pristup je da proživite problem. Budite u tome duboko. Ako postoji strah, tada budite u strahu. Nemojte tada zaluđivati sebe stvarajući neku neustrašivost, ne zaluđujte sebe da nijeste u strahu. Nemojte zaluđivati sebe da je duša besmrtna i da ne postoji smrt. Smrt postoji, a vi nikada nećete spoznati da je duša besmrtna dok ne upoznate smrt. Zato umjesto što razmišljate zašto se plašite, uđite dublje u to stanje straha. Nemojte brinuti o povodima, oni su nebitni. Uđite u to stanje straha, upravo se plašite. Zašto nalaziti povode? Ako je strah prisutan, zašto jednostavne ne biti uplašen? Tako ćete imati izuzetno iskustvo.

Zato želim da vam kažem jednu stvar: nemojte previše obraćati pažnju na strah jer to postaje autohipnoza. Strah je samo simptom, to nije bolest. Za to nema lijeka, a nema ni potrebe. Dakle, to je samo simptom, i to veoma koristan jer vam to pokazuje da više ne treba da besmisleno trošite svoj život. To vam jednostavno kaže da treba da volite više. Strah nije ništa drugo do nedostatak ljubavi. Učinite nešto u vezi ljubavi, zaboravite na strah. Ako volite snažno, strah iščezava. Ako volite duboko, strah ne dolazi. Uvijek kada ste sa nekim u ljubavi, čak i na trenutak, da li je bilo straha? On se nikada nije našao u nekom odnosu. Ako su dvije osobe čak i na trenutak u dubokoj ljubavi, oni su usklađeni jedno sa drugim, a u tom trenutku se strah ne može javiti. Isto kao kada se svjetlost uključi tada mraka nema. Postoji tajni ključ: volite više.

Ako osjetite da imate straha u vašem biću – tada volite više. Budite hrabri u ljubavi, preduzmite hrabrost. Budite avanturista u ljubavi, volite jače, volite bezuslovno jer što budete više voljeli tada će biti manje straha. A kada kažem volite, ja mislim na sva četiri sloja: od seksa do samadija. Volite duboko.

OSHO, Discovering Your Own Path