KA STVARNOM SREDIŠTU BIĆA

Šiva reče: Sve se spoznaje znanjem. Jastvo obasjava prostor znanjem. Spoznaj biće kao znalca i kao spoznajno.

Uvijek kada nešto saznate, to se spoznaje znanjem. Objektivno dospijeva do vašeg uma posredstvom znanja. Vi pogledate cvijet, vi znate da je to ruža. Ruža je tu, a vi ste unutar sebe. Nešto iz vas je krenulo ka toj ruži, nešto unutar vas se usmjerava ka ruži. Određena energija se pokreće iz vas, kreće ka ruži, preuzima njen oblik, boju i miris, potom se vraća ponovo vama da vas obavijesti da je to ružin cvijet.

Svo znanje kojim vi raspolažete se otkriva posredstvom spoznaje. Spoznaja je vaše sredstvo. Znanje se okuplja pomoću tog sredstva. Ali znanje razotkriva dvije stvari: znano i znalca. Uvijek kada upoznaš cvijet ruže, to znanje će biti polovično ukoliko zaboraviš onoga koji to spoznaje. Zato dok upoznaješ ružu, postoje tri stvari: ružin cvijet - spoznajno, znalac - vi, kao i odnos između to dvoje - znanje. Tako se znanje može podijeliti u tri dijela: znalac, spoznajno i spoznaja.

Spoznaja je nalik mostu između dvije strane - premošćavanje subjekta i objekta. Obično vaše znanje otkriva samo ono što se saznaje, spoznajno; znalac ostaje neotkriven. Obično je vaše znanje jednosmjerno: ono je usmjereno ka ruži ali nije nikada usmjereno ka vama. Sve dok se to ne bude usmjeravalo ka vama, to znanje će vam omogućivati da upoznate svijet, ali vam neće omogućiti da spoznate sebe.

Sve meditacione tehnike su namijenjene da razotkriju znalca. Georg Gurdžijev je koristio jednu tehniku upravo nalik ovoj. On je to nazvao prisjećanje sebe. On je rekao da kada upoznaješ nešto, tada uvijek nastoj da se prisjetiš znalca, onoga koji to spoznaje. Nemojte to zaboraviti uslijed objekta spoznaje. Prisjetite se subjekta. Upravo sada slušate mene, kada me slušate, možete to da činite na dva načina. Prvi: vaše misli mogu biti usmjerene ka meni - tada zaboravljate na slušaoca. Tada se govornik upoznaje ali se slušalac zaboravlja. Gurdžijev kaže da dok slušate morate spoznavati i govornika i slušaoca. Vaše znanje mora biti dvosmjerno, dvostrijelno, upereno ka dvije tačke - ka znalcu i ka spoznajnom. Ono ne smije teći samo ka jednom pravcu, ka objektu. Ono mora simultano teći u dva pravca - ka spoznajnom i ka znalcu. To on naziva "prisjećanje sebe".

Buda je to nazivao samyak smriti - ispravna svjesnost. On je rekao da vaš um nije svjestan na pravi način ukoliko zna samo jednu stranu. On mora znati obije strane. Tada se čudo događa: samo ako ste svjesni obije strane, spoznajnog i znalca, iznenada se događa treće - više nijeste nijedno od toga. Samo ukoliko budete svjesni oboje, znanog i znalca, postajete treće, postajete svjedok. Ta treća mogućnost se ukazuje iznenada - svjedočenje sebe dospijeva do vašeg bića - kako inače možete spoznati oboje? Ako ste znalac, ostajete fiksirani u jednu tačku. Tokom prisjećanja sebe, vi se pomičete iz fiksirane tačke znalca. Tada je znalac vaš um, a znano je svijet; potom postajete i treće, postajete svijest, svjedok sebe. Ta treća tačka se ne može nadmašiti, a ono što ne može biti transcendirano je vrhovno. Ono što se da premašiti nije od neke vrijednosti jer to i nije vaša priroda - vi to možete prevazići.

Vi sjedite pored ruže; gledajte je. Prvo što valja uraditi je da budete sasvim pažljivi, dajte svu svoju pažnju toj ruži, kao da je sav svijet isčeznuo a da je samo ta ruža ostala - vaša svijest je sasvim usmjerena ka biću te ruže. Ako ste sasvim pažljivi, svijet će iščeznuti, jer što više pažnje budete poklanjali toj ruži, sve drugo će brže otpadati. Svijet je nestao; samo je ruža ostala. Ta ruža je postala cio svijet. To je tek prvi korak - da se koncentrišete na ružu. Ako se ne možete koncentrisati na ružu, biće teško da dođete do znalca jer je tada vaš um uvijek sklon skretanju. Tako koncentracija postaje prvi korak ka meditaciji. Samo je ruža ostala; cio svijet je nestao. Sada se možete kretati ka unutra; sada je ruža postala mjesto odakle možete krenuti. Sada gledajte ružu i počnite da budete svjesni sebe - znalca.

U početku vam neće ići kako treba; gubićete se. Kada se budete pomjerili ka znalcu, ruža će isčeznuti iz svijesti. To će postati slabašno, nestaće, udaljiće se. Potom ćete se ponovo okrenutu ruži, ali ćete zaboraviti na sebe. Ta igra skrivanja-nalaženja će potrajati, ali ako istrajete, prije ili kasnije će doći trenutak kada ćete se naći između. Znalac, um i ruža će biti tu, a vi ćete biti upravo u sredini, gledaćete na oboje. Ta srednja tačka, uravnotežena tačka je svjedok. Kada jednom budete to spoznali, postaćete oboje. Tada će ruža – spoznato, i znalac - um, postati vaše dvije ruke. Tada će objekat i subjekat biti dvije ruke; vi ćete biti središte tih ekstrema. Oni će biti vaše produženje. Tada će svijet i božansko postati vaša produžena ruka. Vi ćete dospjeti do stvarnog središta vašeg bića. A upravo to središte je svjedok svega.

OSHO

Knjiga tajni 2

Povratak