MEDITACIJA SMIJEHOM

Smijeh zna da vuče energiju od tvog unutarnjeg izvora ka površini. Energija počinje da teče, prateči smijeh kao njegova sjenka. Da li si to primijetio? Kada se istinski smiješ, tih nekoliko trenutaka si u jednom dubokom meditativnom stanju. Tada razmišljanje staje. Nemoguće je da se smiješ i razmišljaš u isto vrijeme. Oni su sasvim suprotni: ili se smiješ ili razmišljaš. Ako se zaista iskreno smiješ, razmišljanje mora stati. Ako još razmišljaš, smijeh će biti polovičan, u pozadini njega je oklijevanje. To će biti obogaljeni smijeh.

Kada se istinski smiješ, iznenada um iščezava. Koliko je meni poznato, ples i smijeh su najbolji, najlakši i najrirodniji pristup. Ako sasvim predano plešeš, razmišljanje mora prestati. Ti se krećeš, okrećeš se, vrtiš se i postaješ vrtlog - sve granice, sva ograničenja i podjele nestaju. Ti više i ne znaš gdje tvoje tijelo prestaje a gdje egzistencija započinje. Ti se stapaš sa egzistencijom, egzistencija se pretapa u tebe; tada se ostvaruje provala svih ograničenja i zapreka. Ako zaista istinski zaplešeš - ako ne upravljaš time već dopustiš da to upravlja tobom, ako mu dopustiš da te obuzme - ako si obuzet plesom, razmišljanje prestaje.

Isto se događa i sa smijehom. Ako si opčinjen smijehom, tvoje razmišljanje će stati. Smijeh može biti jedan divan uvod u stanje oslobođeno misli.

Uputstvo za meditaciju smijehom

Svakog jutra nakon buđenja, prije no što otvorite oči, protegnite se kao mačka. Protegnite svaki mišić svog tijela. Nakon tri ili četiri minuta, još zatvorenih očiju, počnite da se smijete. Pet minuta se samo smijte. U početku ćete  to sam raditi, ubrzo će zvuk vašeg  nastojanja sam podstaći nježni smijeh. Potpuno se predajte smijehu. Možda će vam biti potrebno nekoliko dana dok se smijeh sam ostvari jer mi nijesmo naviknuti na takav smijeh. Ali ubrzo će to biti spontano i mijenjaće prirodu vašeg svakodnevnog života.

Nasmijani Buda

Postoji jedna priča u Japanu o nasmijanom Budi Hoteju. Cijelo njegovo učenje se zasnivalo na smijehu. On je znao da ide iz jednog mjesta u drugo, sa jednog trga na drugi. On bi obično stao u središte neke pijace i počeo da se smije - to je bio njegov zavjet. Njegov smijeh je bio zarazan, opčinjavajući; bio je to pravi smijeh, cio njegov stomak se tresao od tog smijeha. On bi se valjao po zemlji od smijeha. Ljudi su se počeli sakupljati i smijati; taj smijeh se širio tako zarazno da je ubrzo cijelo selo odjekivalo od smijeha.

Ljudi iz drugih sela su čekali da ih posjeti Hotei jer je donosio takvu radost, takvo blaženstvo. On nikada nije izgovorio nijednu riječ. Ako bi ga upitali za Budu, on bi se smijao; ako bi pitali o prosvjetljenju, on bi se samo smijao; ako bi pitali o istini, on bi se smijao. Smijeh je bi njegova jedina poruka.

Narandžasta knjiga

Povratak