NEUCRTANA MAPA

MEDITACIJE

Oni koji su na Putu, oni moraju biti za to pripremljeni; mora im se reći koje ih zamke na Putu čekaju. Taj Put uopšte nije jednostavan: mnoge druge staze se odatle račvaju. Vi možete odabrati stazu koja je ćor-sokak, ali toga možete biti svjesni i posle nekoliko godina zabluda. Tada će svi napori i sva putovanja biti besmislena i izgubljena, a vi ćete se ponovo morati vratiti na glavi put. A tu ne postoje putokazi.

Nikakva zacrtana putanja ili određena mapa tu nije moguća, ne može se ni napraviti jer se Bog stalno mijenja. Njegova egzistencija je u neprekidnom mijenjanju. Izuzev promjena, sve drugo je u stalnoj promjeni, zato nikakvu ucrtanu mapu nije moguće obezbijediti. Samo se nagovještaj može dati; postoje nagovještaji. Ako budete mogli da razumijete nagovještaje, bićete u mogućnosti da slijedite pravi put, a ako budete griješili, vaše razumijevanje će vam biti od pomoći.

 

NEMOJTE SE OSJEĆATI BEZNADEŽNO

Kao prvo, nemojte žuriti i nemojte biti očajni. Ako pogriješite danas, to je prirodno; ako budete griješili i nekoliko dana, i to je prirodno. I prirodno, ulazeći u unutarnji svijet, vi ćete puno puta griješiti i gubiti jer tamo još nijeste bili. Sva vaša vještina i djelatnosti su iz vanjskog svijeta, vanjskog su karaktera. Vi još ne znate kako se kreće u unutrašnjosti. Ljudi čuju riječi "kreći se unutra", "uđi unutra", ali to ne predstavlja neki smisao za njih. Sve što oni znaju je kako da iziđu, kako da odu drugima. Oni nikako ne umiju da dođu do sebe. To tako i mora biti; usled prošlih navika vi ćete griješiti mnogo puta.

Nemojte biti beznadežni. Zrelost dolazi polagano. Ona će doći sigurno i neizostavno, ali je potrebno vremena za to. I zapamtite, kod svake pojedinačne osobe to ide drugačijim korakom, drugačijom brzinom, zato nikada nemojte upoređivati, nemojte početi misliti: "Onaj je postao tako tih i smiren, i zadovoljan, a ja još nijesam ništa postigao. Što je sa mnom?" Nemojte se upoređivati ni sa kime jer je svako živio na drugačiji način u svom prošlom životu. Čak i u ovom životu, ljudi žive drugačije. To sve ovisi o vašoj vještini, vašem umu, vašoj uslovljenosti, vašem obrazovanju, o religiji u kojoj ste podizani, o knjigama koje ste čitali, o ljudima sa kojima ste živjeli, o vibraciji koju ste stvorili unutar vas; to ovisi o mnoštvu stvari, onoliko koliko možete uzeti - ali to dolazi sigurno i neizostavno.

Jedino što je potrebno je strpljivost, strpljiv rad, rad u tišini, i usredsređenost se ostvaruje, zrelost dolazi. Zapravo, usredsređenost i zrelost su dva aspekta jednog istog fenomena. Zbog toga se djeca ne mogu koncentrisati: oni su u stalnom pokretu, oni ne mogu stojati na jednom mjestu, ne mogu se usredsrediti. Njih sve privlači - automobil prođe, ptica se javi, neko se počne smijati, susjed je upalio radio, leptir je proletio - sve, za njega je cio svijet privlačan. Oni samo skaču sa jedne stvari na drugu. Oni se ne mogu koncentrisati, oni ne mogu živjeti samo sa jednom stvari potpuno i nepodijeljeno tako da sve drugo iščezava, da sve drugo biva ne-egzistencijalno.

Sa zrelošću, koncentrisanost se budi. Zrelost i usredištenost su samo dva imena za jednu istu stvar. Ali prva bitna stvar koju treba zapamtiti je da to dolazi postepeno; nemojte upoređivati, nemojte žuriti.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

BUDITE OPUŠTENI

Drugo, kada jednom donesete odluku da pratite unutarnji put, kada jednom donesete odluku da budete sanijasin, da budete duhovni učenik, da budete meditant, kada jednom odlučite da vas unutarnje zove i da ste krenuli da tragate na pitanju "Ko sam ja?", tada je prva stvar koju treba zapamtiti: nemojte biti napeti, nemojte se napeto kretati u tom pravcu. Krećite se u nekom opuštenom maniru, provjerite da li je vaše unutarnje putovanje udobno. To je tada od izuzetne važnosti.

Obično se svima dogodi taj prvi neuspjeh. Ljudi obično započnu svoje unutarnje putovanje nepotrebno neopušteno, komplikovano, neudobno. To se događa iz određenog razloga. Ljudi se u svom svakodnevnom životu ljute na druge oko sebe. U svakodnevnom životu su agresivni jedni prema drugima. U njihovom svakodnevnom vanjskom putovanju oni su sadistični: oni uživaju da muče druge, uživaju da poražavaju druge, uživaju da se takmiče sa drugima, da pobjeđuju druge oko sebe. Sva njihova radost se sastoji od toga kako da druge učine inferiornim prema sebi. To je vaše vanjsko putovanje.

Kada se čovjek okrene sebi, problemi tada nastaju: šta da radi sa njegovim bijesom, neprijateljstvom, agresivnošću, nasilništvom? Sada je on sam i počinje da muči sebe, on će biti ljut na samog sebe. Takvi su vaši nazovi mahatme... Ekstrovertno putovanje je bilo putovanje sadizma. Unutarnje putovanje postaje putovanje jednog mazohiste - vi počinjete da mučite sebe. Zato postoji jedno određeno raspoloženje, perverzna radost u mučenju sebe. Ako se vratite malo nazad u istoriju bićete iznenađeni, nećete moći vjerovati što je sve čovjek radio sebi.

Svakovrsne gluposti su moguće iz razloga jednostavne greške, a te pogreške su: u životu nastojite da drugome učinite život teškim; kada se počnete pokretati, postoji mogućnost da vaš stari um počne stvarati nevolje. Zato zapamtite, tragalac unutarnjeg mora biti komotan jer samo u lagodnoj situaciji, u jednom opuštenom stanju je moguće da se nešto dogodi. Kada ste zgrčeni, tjeskobni, kada ste nelagodni, ništa se ne može dogoditi. Kada ste u tjeskobi, kada vam je nelagodno, vaš um je zabrinut, više nijeste u jednom mirnom prostoru. Kada ste gladni, kako možete biti mirni? A neki ljudi propovijedaju gladovanje, i govore da vam gladovanje može pomoći da meditirate.

Ponekada nije loše upražnjavati malo gladovanja, može vam omogućiti bolje zdravstveno stanje - tako možete skinuti nekoliko kilograma viška tjelesne težine - ali gladovanje vam ne može pomoći da meditirate. Biti u sredini je pravi put: Zlatno pravilo. Jedite tako da ne osjećate glad, ali nemojte jesti previše jer ćete osjetiti prejedenost, bićete pospani - ako jedete umjereno, meditacija će dolaziti lakše. Zlatno pravilo se treba koristiti u svakoj prilici, uvijek kada to možete primijeniti.

Budite lagodni, budite opušteni. Nema potrebe da mučite samog sebe, nema potrebe da stvarate nepotrebne nevolje. Odbacite taj um prepun ljutine, nasilja, agresivnosti, i samo tako se močete okrenuti sebi, ući u sebe - samo u opuštenoj svijesti osoba može ulaziti sve dublje i dublje u sebe. U najvećoj opuštenosti, pojedinac dospijeva do svoje najdublje suštine.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

NE TRAŽITE INSTANT SATORI

Kao treće, nemojte zahtijevati previše, jer ako budete previše zahtijevali, postaćete napeti, napetost će se javiti. Zapravo, uopšte ništa ne treba zahtijevati. Treba samo čekati. Samo umetnite sjeme u svom srcu i počnite raditi: čekajte proljeće. A ljudi obično previše zahtijevaju: oni smjesta traže satori, samadhi. Oni žele da odmah dobiju nirvanu.

To se ponekada događa - glupani mi dođu i kažu: "Mi već sedam dana meditiramo, i još ništa se nije dogodilo?" Sedam dana? A oni su sedam miliona života unazad radili sve protiv meditacije! A samo u sedam dana... isto kao da žele da primoraju Boga ili mene na to. Oni mi dolaze sa gunđanjem: "Ništa se još nije dogodilo. Sedam dana je prošlo, i još je samo tri dana ostalo do kraja ovog programa, a mi još nijesmo prosvijetljeni!"

Nemojte previše zahtijevati, nemojte biti previše pohlepni. Budite malo više razumni. Za sve je potrebno vrijeme. Zapamtite da se ne trebate brinuti o ishodu: to je uvijek u skladu sa vašim potrebama i vašim vrijednostima. Bilo za što da ste spremni, to će se i dogoditi. Ako se, pak, to ne dogodi, to će biti pokazatelj da nijeste spremni za to. Budite spremni! Zahtijevanje neće ništa pomoći. Samo se prisjetite da još nijeste vrijedni toga; zato iščistite više svoje srce, više se usredsredite, više meditirajte, budite smireniji, budite opušteni, postanite što je moguće više u skladu sa unutarnjim, i čekajte. Onda kada vaše srce i energija budu kordinirani, rezultat će automatski slijediti.

Ako ste posijali sjeme, nema potrebe da svakodnevno razgrćete zemlju i gledate što se događa, da li je sjeme proklijalo. Tako ćete samo oštetiti sjeme, nikada se tako neće ništa dogoditi. Treba samo čekati; mjesecima se ništa nije dogodilo. Treba navodnjavati, đubriti, treba o njemu brinuti - a mjesecima se ništa ne događa. Onda jednoga dana iznenada, jednog ranog jutra, čudo... sjeme je proklijalo. Tek samo dva mala listića su se pojavila, i čudo se dogodilo. Ono što je bilo nevidljivo, postalo je uočljivo... Ali to uvijek dolazi kada za to bude vrijeme.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

STVORITE PROSTOR ZA MEDITACIJU

Četvrto, ako pripremate ružičnjak, morate da izmijenite cijelo tlo. Morate prekopati teren, izvaditi kamenje, počupati stare korijene, istrijebiti korov. Vi tu morate da postaviti prave uslove i omogućite pravi prostor, zaštićen prostor, za taj rast. I živicu morate da posadite oko ružičnjaka. Kada odlučite da uzgajate ruže, sve to se mora prethodno obaviti. Meditacija je ruža, najljepša ruža, ruža ljudske svijesti.

Što su pravi uslovi? Što je pravi prostor? Vi morate da pronađete prostor koji pogoduje meditaciji. Na primjer, sjedjenje ispod drveta može više pomoći od sjedenja ispred bioskopa ili željezničke stanice; idite u prirodu, u planine, u brda, u šume; sjedite pored rijeka gdje tao i dalje protiče, pulsira, vibrira, teče svuda naokolo. Drveće je u stalnoj meditaciji. Tišina, zaumni prostor nesvjesnoga je ta meditacija.

Ja ne govorim da treba da postanete drveće; vi treba da postanete probuđeni, Bude! Ali Buda posjeduje nešto zajedničko i sa drvetom: on je zelen koliko i drvo, prepun je soka koliko i drvo, zna da slavi koliko i drvo, ali, naravno, sa jednom razlikom - on je svjestan, a drvo je lišeno tog kvalitena, ono je nesvjesno. Ali ako sjedite pored drveta, okruženi divnim pjevom ptica, ili plesom pauna, ili pored rijeke gdje osluškujete zvuk proticanja vode, ili pored vodopada, velika muzika iz toga...

Ako je moguće, dobro je imati zasebnu sobu za meditaciju u vašoj kući. Za to je dovoljan i mali ugao, ali da bude posebno namijenjen za meditiranje. Zašto poseban? Zato što svaki određeni čin posjeduje određenu vibraciju. Ako vi meditirate na jednom mjestu, to mjesto postaje meditativno. Kada svakodnevno meditirate na tom mjestu, to mjesto apsorbuje vibracije vaše meditacije. Sljedećeg dana, kada ponovo sjednete na to mjesto, te vibracije počnu da se vraćaju ka vama. Te vibracije pomažu, uzvraćaju, odgovaraju. Neko sveto mjesto nije ništa drugo do pravo mjesto za meditaciju u pravim uslovima. Ako se osjećate ljutito, tada nije vrijeme da meditirate: to će tada ići protivno toku meditacije. Ako se osjećate veoma pohlepno, ni to nije prilika za meditiranje; nećete meditaciju moći lako otkriti. Ali postoje trenuci kada ste veoma pogodni za meditiranje: sunce izlazi, i vi posmatrate taj prizor, iznenada je u vama sve mirno, vi više nijeste dio tog trga - tada je vrijeme za meditaciju. Tada se osjećate dobro, zdravo, više vam nije stalo da se sukobljavate sa nekim - to je vrijeme za meditiranje.

Prijatelj naiđe, a vi ste prepuni ljubavi - to je vrijeme za meditaciju. Vi ste sa svojom draganom, i osjećate se predivno - sjednite zajedno i meditirajte, i osjetićete kako se u vama budi velika radost ukoliko možete meditirati sa voljenom osobom ili sa prijateljem. Zato pronađite prave pogodnosti, a one su uvijek moguće. Ne postoji nijedan čovjek koji to ne može pronaći. Tokom cijelog dana postoje mnoge prilike koje se mogu veoma lako preobratiti u meditaciju jer se u tim trenucima prirodno okrećete svojoj nutrini. Noć je prepuna zvijezda: lezite na zemlju i gledajte u zvijezde, osjetite sklad sa njima, a potom meditirajte.

Kada pokušate da meditirate, isključite telefon i opusti se. Stavite poruku na vratima da meditirate i da vas niko za sat vremena ne smije uznemiravati. A kada uđete u meditacionu sobu, skinite cipele jer tada gazite svetim tlom. I ne samo da treba skinuti cipele već sve što vam smeta i okupira. Zajedno sa cipelama, ostavite sve vani. Uđite unutra rasterećeni. Svako može sebi priuštiti taj jedan sat vremena tokom cijelog dana. Utrošite dvadeset i tri sata na svoje preokupacije, težnje, želje, misli, ambicije i projekcije. Uzmite samo jedan sat od svega toga, i na kraju ćete zaključiti da je taj sat jedino bio pravi sat vašeg dnevnog življenja; sve drugo je bilo samo obično gubljenje vremena. Samo je taj jedan sat bio spašen, sve drugo je prošlo uzalud.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

ISPRAVAN POLOŽAJ

Peto, nemojte biti previše opterećeni sa pravilnom procedurom jer to može postati preokupacija - da osoba mora sjedjeti na određeni način. Ako tako možete sjedjeti, dobro, ali ako to postane nepotrebna preokupacija, odbacite to. Na primjer, ako možete sjedjeti u potpunom lotos položaju - što je zaista teško za ljude koji su cio svoj život sjedjeli u stolici; to je teško jer se njihova muskulatura razvijala na odeđeni način - tada se vaše noge neće osjećati dobro. One će utrnuti ili će vam početi praviti nevolje. One će vam neprestano skretati pažnju, zato nema potrebe insistirati na lotos položaju.

Ako je lotos položaj lako izvodljiv, u redu; inače, svaki drugi položaj može biti dobar kao i lotos položaj. Ako ne možete sjedjeti na zemlji, ako je to teško, onda sjednite na stolicu. Meditacija se ne plaši stolica; ona se može dogoditi i bilo gdje drugo. Upravo neki dan Renu je postavio pitanje: "Da li se prosvjetljenje može dogoditi i na leđima konja u kasu?" Može se i tu dogoditi. Može se dogoditi čak i na konju u kasu! Ne treba da se brinete za to. Samo budite malo pažljivi, ali se nemojte brinuti - da li je kičma sasvim ispravljena ili ne... nemojte se previše okupirati tim minornim stvarima. One su samo pokazatelji. To prihvatite, shvatite i idite dalje. Pronađite svoj put. Osnovna stvar koju treba zapamtiti je: treba da vam je ugodno i da ste opušteni.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

BUDITE U SREDINI

Šesto, osoba mora biti sasvim u sredini. Ljudi obično budu previše aktivni ili neaktivni. Ako su previše aktivni, stvori se zabrinutost, neka vrsta groznice, žurbe, brzine, nespokoja; ako, pak, postanu neaktivni, uspavanost, neka vrsta letargije i indolencije se javi. Zato budite u sredini. To pravilo treba koristiti uvijek kao kriterijum. Nemojte jesti previše, a nemojte ni gladovati. Nemojte previše spavati ali nemojte spavati ni manje nego što je potrebno. Zapamtite da uvijek budete u sredini. Ekscesnost je zabranjena. Sve vrste ekstrema treba odbaciti jer samo u sredini se može nači opušteno stanje uma.

Ako pojedinac može dostići tu vrstu ravnoteže, između napora i nenapora, između svrsishodnosti i nesvrsishodnosti, između bića i ne-bića, između uma i ne-uma, između akcije i ne-djelanja... tada ta osoba može dopustiti sebi da teče sa tokom svih drugih stvari oko sebe. Ta osoba se može sasvim opustiti i prepustiti.

OSHO

Secrets of Secrets, Volume Two

OSJEĆAJ ZA HUMOR

Zapamtite, najveći problem za jednu religioznu osobu je da ne bude previše ozbiljna; najveći problem za takvu osobu je da ne bude tužna; najveći problem za religioznog je da ne bude negativan, jer se obično to događa - religiozna osoba biva veoma tužna, veoma ozbiljna, veoma se negativno odnosi prema životu. Oni zaborave na proljeće, a samo misle o smrti i posmrtnoj lomači, o pepelu. Oni su izgubili ravnotežu.

Jedna zaista religiozna osoba je osoba koja poznaje smisao za humor. Ta osoba je iskrena ali nije ozbiljna; duboko je predana svom radu ali nikada sa pristupom "svetije ovo od onog", nikada; nikada ne osjeća nikakvu nadmoć zbog toga već je sasvim bezazlena. Istinski religiozna osoba je ta koja umije da pleše na vjetru i kiši, koja se umije smijati i veseliti sa djecom, koja je opuštena u bilo kojoj životnoj situaciji. To je sloboda, sloboda od ega. Ego je taj koji vas čini preozbiljnima.

Ako postanete preozbiljni, vi ćete zapasti u svijet tame, u svijet negativnosti. Zapamtite, vi ne treba da budete hladni. Vi ćete uočiti da su vaši nazovi sveci veoma hladni i ozbiljni: oni su promašili cijelu stvar. Budite cool, opušteni, ali nemojte biti hladni - u tome postoje velike razlike, ali i duboki paradoks. Ja kažem "cool": upoređeno sa vrelim strastima, to je cool, opušteno; ali pri usporedbi sa smrtnom hladnoćom, to je ipak toplo. Ono je toplo ako je uporedimo sa smrtnom hladnoćom, ali je cool ako to uporedimo sa strastvenom požudom za životom. Ona je oboje, i toplo i hladno. Jedna zaista religiozna osoba je opušteno hladna, cool, jer u sebi nema požudnih prohtjeva, a topao je jer nije tužan, nije preozbiljan.

OSHO

Secret of Secrets, Volume Two

Povratak