***
Samo jedan kvalitet Bude treba zapamtiti. On sadrži samo jedan kvalitet, svjedočenje. Ta mala riječ svjedočenje sadrži čitavu duhovnost. Posvjedočite da nijeste tijelo. Posvjedočite da nijeste um. Posvjedočite da ste samo svjedok. Kako se svjedočenje bude produbljivalo, vi ćete početi da budete opijeni božanskim. To se zove ekstaza.
*** |

Meditacija |
ČAKRINSKI SISTEM
ČOVJEK JE DUGA. Svih sedam boja je u njemu. To je njegova ljepota i njegova nevolja, takođe. Čovjek je mnogolik, višedimenzionalan. Njegovo biće nije jednostavno, to je jedna velika složenica, a iz te kompleksnosti se rađa harmonija koju zovemo Bog: božanski spjev.
Prva stvar koju moramo shvatiti kada je čovjek u pitanju je ta da čovjek još ne postoji. Čovjek je samo još jedna mogućnost, potencijal. Čovjek može nastati, čovjek je jedno obećanje. Pas je nastao, stijena postoji, sunce je ... čovjek može postati. Odatle je prisutna tjeskoba i jad - pojedinac može izbjeći to, takođe. To nije zajamčeno. Ti možeš procvjetati, a možeš i da ne procvjetaš. Odatle je tvoja krhkost, potrešenost i unutrašnji treptaj: "Ko zna da li ću ja biti spreman da to uradim ili ne?"
Čovjek je most izmedju životinje i božanstva. Životinja je beskrajno sretna - naravno, ona nije svjesna, nije svjesno budna, ali je beskrajno sretna, bezbrižna, nikada neurotična. Bog je beskrajno sretan i svjestan. Čovjek je upravo između njih dvoje, u pretpaklu, uvijek u kolebanju - biti ili ne biti?
Čovjek je duga, rekoh, jer ti duga može pružiti svu perspektivu u koju čovjek može biti shvaćen - od nižeg do višeg nivoa. Duga ima sedam boja, čovjek ima sedam centara u svom biću. Alegorija broja sedam je veoma stara. U Indiji je ta alegorija preuzela smisao sedam čakri: najniža je muladar a najviša sahasrar, a između njih dvije je još pet stepenika, još pet čakri. Čovjek treba da prođe svih sedam čakri - sedam stepenica do božanskog. Obično smo zgrčeni u onoj najnižoj čakri. One prve tri muladar, svadistan i manipura su životinjske čakre. Ako živiš u te tri čakre onda nijesi puno drukčiji od životinje - tada ti činiš prestupe. To ne znači da ti stvarno činiš prestup - ti činiš prestup stoga što ti nijesi spreman da budeš ono što treba da budeš; promašio si mogućnost. Ako sjeme ne procveta, ono je počinilo prestup - ni prema kome, samo prema sebi. A grijeh koji osoba čini prema sebi je i najveći mogući grijeh. Zapravo, mi griješimo prema drugima tek onda kada prvo zgriješimo prema sebi.
Prve tri čakre su povezane sa hranom, novcem, vlašću, dominacijom, seksom. Hrana je u tome najniži nivo, a seks najviši. Ovo se mora shvatiti. Hrana je najniži nivo - osobe koje su opsjednute hranom su i najniža vrsta životinje. One tako samo žele da opstanu. One ne vide nikakvu svrhu, cilj, samo žele da opstanu. Ako ih upitaš zašto to rade, one ti neće moći dati odgovor.
Jednog dana mi je došao Mula Nasrudin i rekao: " Želio bih da imam više zemlje."
Upitao sam ga:"Ali zašto? I sada imaš dovoljno."
On mi odgovori: " Tako bih mogao podizati još više krava."
Na to sam mu postavio pitanje: "A što bi radio sa njima?"
On mi je odgovorio: "Prodao bi ih i dobio novac. "
"A potom? Šta bi uradio sa tim novcem?"
" Kupio bih još zemlje."
Onda sam ga upitao: "A zbog čega?"
"Da bih gajio još više krava."
Ovo se upravo događa svugdje: jedan beskrajni krug iz kojeg se nikada ne izlazi: jedeš da bi živio, živiš da bi jeo. To je jedna od najnižih mogućnosti. Najniži nivo života je ameba - samo jedeš, to je sve. Ameba nema seksualni život, ona jede sve što joj se omogući - ameba je upravo simbol najnižeg nivoa čovjeka. Ona ne poseduje druge organe, samo usta; njeno čitavo tijelo funkcioniše kao usta. Ona provaruje sve što joj se nađe na putu; što god da je blizu ona to provari. Ona to apsorbuje iz čitavog tijela; njeno čitavo tijelo su usta. Ona tako postaje sve viša i viša, šira i šira; onda dolazi vrijeme kada ona biva previše velika da može dalje živjeti, ona se onda dijeli u dvoje. Tada nastaju dvije amebe umjesto one jedne; potom obije počinju da rade istu stvar. Amebe samo jedu i žive, i žive da jedu.
Neki ljudi žive na tom najnižem nivou. Čuvaj se njih - život ima nešto više što ti može priuštiti. Nije stvar samo u prostom opstanku, stvar je u opstanku za nešto značajno. Opstanak je nužan ali nije sebi svrha: to je samo sredstvo. Drugi tip čovjeka, nešto višeg nivoa od opsjednutom hranom je vlasto-manijak, političar. On samo želi da dominira ljudima. Zbog čega? Zbog toga što se on duboko u sebi osjeća veoma, veoma inferiornim; on želi da pokaže svjetu da je on neko, da može da dominira, da može da upravlja ljudima, da ih stavlja gdje im je mjesto. On nikako ne nastoji da stavi sebe na pravo mjesto već želi da čitav svijet stavi na pravo mjesto. On je jedna ego-opsjednuta osoba. On se može kretati u bilo kojem pravcu; ako krene ka novcu, on će postati sakupljač novca - a novac predstavlja simbol moći. Ako krene u politiku, on ne može zadovoljiti sebe dok ne dođe do samog kraja - a tamo nema ništa.
Jednom sam imao mačku - jednu luckastu mačku, skoro političara. Ona bi se uspentrala na drvo, u tome je bila savršena. Ona bi bila sposobna da se uspentra na najvišu granu i da tamo ostane, obično više nije znala da siđe dolje. To je bio njen problem skoro svakog dana - neko je morao da se popne na to drvo i da je spusti. Ona bi se ukočila gore, mjaukala bi i u agoniji stvarala buku. I nikada nije ništa naučila. Tako sam ja običavao da tu mačku zovem političar.
On će napredovati - ministar, predsjednik, Adolf Hitler, Ričard Nikson - on ide do najviše tačke uspjeha u politici i potom više nema gdje da ode, a ne zna ni kako da siđe odozgo. On je samo jedno naučio: kako da se penje. Jednom dođe trenutak kada nema više gdje da se penje... Tada je neminovna velika frustracija.
Rečeno je kako je Aleksandar došao do jednog astrologa. Astrolog pogleda u njegov dlan i reče: "Aleksandre, sve je u redu, ti ćeš postati veliki osvajač. Ali, zapamti, postoji samo jedan svijet koji se da osvojiti." Tada je, tako se priča, Aleksandar postao veoma tužan.
Astrolog ga je na to upitao: "Zašto si iznenada postao tako tužan?" On mu je odgovorio: "Šta drugo da radim? Ako samo postoji jedan svijet, kada ga osvojim, šta onda da radim? To me čini veoma tužnim."
Uspinjač... Kod životinja možeš primjetiti takvu pojavu. Ako pogledaš grupu majmuna, ti ćeš uočiti jednog koji se stalno ističe, predsjednika ili ministra, bilo kako da zoveš kralja majmuna, i svi drugi majmuni slijede njega. On je vođa, on dominira. Ako se osvrneš na grupu tigrova, primjetićeš kako jedan dominira svima. Dominirati drugima, nastojati da pobjediš druge je jedan sasvim životinjski instinkt.
Pravi čovjek pokušava da pobjedi sebe, a ne druge. On želi da spozna sebe. On ne želi da ispuni neki unutrašnji jaz u sebi dominirajući drugima. Taj pravi čovjek voli slobodu koliko za sebe toliko i za drugog.
A treći stepen je seks - a ja to smatram da je bolje od hrane i od politike jer to poseduje nešto viši kvalitet: to zna da podari. To ima nešto više u sebi. Hranu ti samo apsorbuješ, ništa ne udjeljuješ. Dominirajući ti uništavaš, ništa ne stvaraš. Seks je nešto veća mogućnost na nižem planu - ti udjeljuješ, dijeliš novu energiju, i bivaš kreativan. A kada je životinjski svijet u pitanju seks je najviši nivo. Ljudi su se zadržali negdje unutar ove tri vrijednosti.
Četvrta čakra je anahata. One tri su animalne, poslednje tri su božanske. A između njih je četvrta čakra anahata - srčana čakra, lotus srca, čakra ljubavi. To je most. Ljubav je most između animalnog i božanskog. Pokušaj da to shvatiš što je moguće dublje jer je to čitava poruka - poruka ljubavi. Ispod srca, čovjek je animalan; iznad srca, on je božanstven. Samo u srcu je čovjekova humanost. Zbog toga je čovjek onaj koji može voljeti, osjećati, koji može moliti, plakati, i smijati se; koji može dijeliti sa drugima, koji može imati milosti - taj čovjek je stvarno humano biće. Humanost se budi u njemu; pravi zraćak sunca ulazi u njega.
Peta čakra je visuddhi, šesta ajna i sedma sahasrar. Sa petom čakrom ljubav postaje sve više i više meditativna, sve više molitvena. U šestoj ljubav više nije odnos. Ona više nije ni molitva. To je sada postalo stanje duha tog bića. To više ne znači da ti nekoga voliš, ne. Sada je to nalik kao da si ti ljubav. Tu više nema pitanja voljenja - tvoja sva energija je samo ljubav. Ti ne možeš ništa drugo biti ni činiti. Sada je ljubav jedan prirodni tok - upravo kao što dišeš, ti voliš; to je jedno neuslovljeno stanje. Sa sedmom čakrom je samadhi, sahasrar: stigao si u svoj dom.
U hrišćanskoj teologiji možeš naći istu alegoriju u priči da je Bog stvorio svijet u šest dana i da se sedmog dana odmarao. Tih šest dana su šest čakri - šest centara bića. Sedma je odmor: osoba je stigla u svoj dom, odmorila se. Ta hrišćanska alegorija se nije shvatila pravilno. Hrišćani, posebno hrišćanski teolozi, nikada nijesu išli dovoljno duboko u razjašnjenju te činjenice. Njihovo shvatanje je ostalo površno - najčešće logično, teoretski, ali nikada nije dotaklo stvarni problem. Bog je stvorio svijet: prvo je stvorio materiju, a poslednje što je stvorio bio je čovjek. Za pet prvih dana je stvarao sve što postoji na svijetu - stvari, životinje, ptice - a onda je šestog dana stvorio čovjeka. A u zadnjem trenutku tog šestog dana je stvorio i ženu. Sada je to veoma simbolično - žena je posljednja kreacija? Čak ni muškarac nije posljednji. Sva ljepota te alegorije je u tome što je rekao da je ženu stvorio od čovjeka. To znači da je žena prefinjenija, čistija forma.
Kao prvo: žena znači intuicija, poezija, imaginacija. Muškarac znači moć - proza, logika, razlog. To je sve simbolično: muškarac je agresivni kvalitet, a žena je prihvatanje. Prihvatanje je jedan viši nivo. Muškarac je logičan, racionalan, analitičan, filozofičan; žena je religiozna, poetična, imaginarna – više fluidna, fleksibilna. Muškarac se bori sa Bogom. Nauka je čisti muški nusprodukt - muškarac se bori, buni, pokušava da pobijedi. Žena se nikada ne bori; ona je uvijek prijemčiva, uvjek čeka, predaje se. U hrišćanskoj alegoriji se kaže da je Bog prvo stvorio muškarca. Muškarac je nešto najviše u animalnoj kategoriji, ali ako se čovječanstvo pita, žena je viša od njega. Hrišćanstvo je to objasnilo u jednom sasvim pogrešnom maniru - oni su to objašnjavali na muško šovinistički način. Oni su mislili da je muškarac važniji, zato je Bog prvo stvorio muškarca, a tako bi životinje bile važnije! Ta logika je lažna. Oni su mislili da je muškarac prava stvar, žena je samo jedan dodatak. U zadnjem momentu Bog je uvidio da je nešto pogriješio pa je uzeo jedno rebro od muškarca i tako stvorio ženu. Za ženu se nije mislilo da je značajna - samo kao pomoćnica, samo zbog toga da bi se muškarac osjećao bolje, inače bi on bio sam. Ta priča je bila analizirana na takav način da proizilazi da je žena manje važna od muškarca - tek samo igračka sa kojom se muškarac igra, inače bi bio usamljen. Bog je muškarca volio previše i mislio da bi on bio tužan i sam ...Ne, to nije istina.
Imaginacija dolazi samo onda kada se moć preda. Ona ista energija koja je moć, sada postaje imaginacija, i ista energija koja je bila agresivna, sada biva predanost i potvrdnost; ista energija koja se borila sada sarađuje. Ista energija koja je bila ljutina sada je postala milosrđe. Milost proizilazi iz ljutine; to je samo pročišćenje ljutine, to je jedna viša sinfonija koja je proizišla iz ljutnje. Ljubav proizilazi iz seksa; to je jedno više dostignuće, čistije.
Bog je stvorio ženu poslije muškarca jer žena može biti stvorena samo poslije. Prvo mora da stvoriš krutu energiju, a onda tek da je rafiniraš. Rafiniranje ne može doći prvo. A u ovoj alegoriji je poruka - da čak i muškarac mora postati ženstveniji prije no što dođe do sedme čakre. Ovo je šesti centar. U jogi se šesti centar zove ajna čakra - to znači centar moći. Ajna znaći "naredba", "zapovijest". To je najmoćniji centar, šesti - mnogi ostaju tu. Tada se oni počnu igrati spiritualnom energijom i prave razne gluposti. U šestom centru muškarac se treba preobratiti u nešto ženstvenije stanje i tako će njegova sva moć biti iskoršćena samo za jednu stvar - a to je da on treba da se preda. Žudnja za predanošću je najveća moguća stvar na svijetu; a to se može postići samo ako posjeduješ žudnju za moć - ali ne običnu žudnju, jednu neobičnu, posebnu žudnju za moć.
Obično mislite da su ljudi koji se predaju slabiji - nijeste u pravu. Samo veoma jaki ljudi se mogu predati, predanost treba snagu, veliku snagu. Ako se predaješ zbog slabosti, tvoje predanje je beznačajno, nemoćno. Ako se, pak, predaš kao moćan tada tvoja predaja ima neki značaj, značenje. U šestom centru, kada moć dospije do svog najvićeg fokusa, predavanje je moguće. Iz moći je proizišlo predavanje: od muškarca je Bog stvorio ženu u šestom centru... ako sada upitaš neurohirurge, oni će se složiti sa mnom - oni tvrde da je mozak izdijeljen u dvije hemisfere: mušku i žensku, lijevu i desnu. Lijeva strana je muška, a ženska je desna strana. Desni dio mozga je povezan sa lijevom rukom; zbog toga je slučaj da lijeva ruka nije priznata - čak je i osuđivana. Desna ruka je u saglasnosti sa lijevom stranom mozga - odatle, desno izgleda kao ispravno, a lijevo pogrešno. To je svijet muškarca izmislio, svijet dominacije muškarca. Desna ruka je simbol muškosti, lijeva ruka je simbol ženstvenosti. Tvoja glava je izdjeljena u dvije hemisfere.
Pjesnik djeluje iz drukčijeg dijela glave od logičara, pjesnik je ženstveniji. To nije samo slučajnost da kada pogledaš u velikog pjesnika vidiš veliku ženstvenost, ljupkost, ljepotu, šarm, neopisivu privlačnost, ženski šarm. Ako pogledaš slikare uočićeš da su oni ženstveniji; njihova odjeća, njihove duge kose, način na koji hodaju je ženstveniji. Da li si ikada čuo da Bodisatvu u Kini zovu Kuan Yin? U Indiji je postojao veoma milostivi Bodisatva ili budistički svetac. Ali kada je budizam dospio u Kinu, bilo je sasvim čudno da muškarac bude tako milostiv. Zato su oni mislili da svetac mora biti žena! I zato su oni postavili sveca kao ženu i klanjali mu kao ženi vjekovima unazad.
Ta priča je veoma važna. Buda izgleda više kao žena nego kao muškarac - njegovo lice, njegova ljupkost. Šesti centar se predao. Logika se predala ljubavi, argumenti su se dali osjećanjima; agresivnost je postala predanost, konflikti su se okrenuli u kooperativnost. Tako više nema borbe između dijela i cjeline; dio sada pliva u cjelini, dio se sada prepustio - cjelina ga je preuzela. To je značenje alegorije hrišćanske teologije da je Bog prvo stvorio muškarca, a onda iz muškarca ženu. Zato treba pokloniti veliko poštovanje ženskim kvalitetima: one su uzvišenije od muškaraca, one su proizišle iz muškarca, one su se rascvjetale iz muškarca. A onda, sedmog dana, Bog se odmorio. Što ti možeš uraditi kada se vratiš kući? Sahasrar je centar odmora, potpunog odmora - ti si konačno stigao; sada više nema gdje da se ide.
Najniži - muladhar - je centar nemira, a najviši je centar odmora, a između njih postoji sedam podjela. Ti ih možeš nazvati i sedam boja - da, čovjek je duga. Ili ga možeš nazvati i sedam tonova u muzici. Istočnjačka muzika je podijeljena u sedam nota: sa, re, ga, ma, pa, dha, ni - to su sedam bazičnih nota. Iz tih sedam osnovnih tonova je sva muzika proizišla: sve sinfonije, sve melodije, pjesme, svi plesovi. Zapamti, sedam je veoma značajan broj. I još nešto, prije no što uđemo u sutre, da bismo bili savremeni, ja želim da ovih sedam centara podijelim na sledeći način. Prvi ću zvati ne-um. "Ne-um" znači da je um duboko uspavan - muladha. Ono je prisutno ali tako duboko uspavano da ga ne možeš ni dotaći. U stijeni, kamenu, Bog je duboko uspavan. U čovjeku je on postao nešto budniji- samo malo budniji, ne previše. U stijeni je duboko uspavan, tvrdo spava, hrče. Ako se primakneš dovoljno blizu i oslušneš čućeš kako hrče... to Bog hrče. Zbog toga su stijene tako lijepe - tako duboko smirene, bez nemira, tjeskobe, bez želje da negdje idu. To ja zovem ne-um. Ja ne mislim pod pojmom " Ne-um" da tu ne postoji uma; ja samo mislim da um nije još ispoljen. Um čeka u zametku, um je spreman da se probudi, um se pripremao, odmarao. Prije ili kasnije će doći jutro i kamen će postati ptica i poletjeće, ili će postati drvo i početi da cvjeta.
Drugo stanje ja nazivam nesvjesni um. U drvetu je um prisutan, ne kao u stijeni, tu je Bog nešto drukčiji nego u stijeni. Još nije svjestan, nesvjestan je. Drveće osjeća - ono ne može osjetiti da osjeća, ali ono osjeća. Osmotri tu razliku. Ako udariš drvo, ono će to osjetiti, ali ne može osjetiti da to osjeća, tolika budnost mu se nije još dogodila. Osjećanje je već ušlo, drvo to osjeti, ono je senzibilno. Sada već postoje i savremeni dokazi da je drvo veoma senzibilno, osjetljivo. To ja nazivam nesvjesnim umom. Um je tu... isto kao da je neko zaspao. Ujutro se on prisjeti kako je to bila predivna noć: "Spavao sam tako dobro, san mi je bio tako jasan." Ali ti se toga sjetiš ujutro a ne tokom spavanja: ti se toga kasnije prisjećaš, praviš retrospektivu. Um je tu bio uspavan, ali nije u tom trenutku djelovao; on djeluje samo retrospektivno, sa zakašnjenjem, naknadno. Ujutro se sjetiš - divne li noći, blažene i satenske noći, tako duboke tišine i takve sreće - ali ti to prepoznaješ tek ujutro.
Treće stanje nazivamo podsvjesni um . Podsvjesni um ima ptica, životinja. To je nešto nalik snu, snivanju. U snivanju ste nešto malo više svjesniji nego u spavanju. Dopustite da kažem da je stijena u komi; ujutro se ona neće ni sjetiti da je spavala, koliko je dubok bio taj san - to je koma. Drveće spava; kada se probudi ono će se moći sjetiti. Ptice i životinje sanjaju - one su veoma blizu čovjeku. To ja zovem podsvjesni um.
Četvrto stanje nazivam svjesni um. To je stanje u kojem čovjek nije previše svjestan, tek treptaj, samo mali val svjesnosti - a i to bi se dogodilo samo onda kada bi bio u velikoj opasnosti. Kada bi neko iznenada upao u tvoj dom i krenuo da te ubije sa velikim nožem, ti bi toga postao svjestan. U tom trenutku bi bilo znatno više budnosti, inteligencije, sjaja. Misli bi stale. Ti bi postao plamen. Samo u rijetkim trenucima postaješ svjestan, inače se uvjek krećeš kao somnabulist.
Čuo sam...
Godine 1959. dva pijanca su u francuskom gradiću Vijene otvorili prozor kafane misleći da su otvorili vrata ka ulici. Sa pjesmom na usnama su zakoračili kroz prozor sprata visokog nekoliko metara. Ruku pod ruku, zagrljeni, dva pijanca su tresnuli na ulicu. U tom trenutku je pritršao policajac da im pomogne, na što su oni odvratili sasvim mirno, neogrebani i u izvrsnoj kondiciji: "Ništa, ništa, samo smo promašili stepenicu," i nastavili dalje niz ulicu.
Oni uopšte nijesu bili svijesni što rade. Da su bili toga svijesni sigurno bi bili mrtvi. Oni nijesu bili svjesni; oni su mislili da su samo propustili stepenik . Stepenik od par metara. A ovo je i tvoja situacija. Tvoj čitavi život je život pijanca. Ti se teturaš tamo-amo, promašiš stepenicu ovdje, promašiš dva stepenika tamo. Tvoj život nije ništa drugo do jad i bijeda, teturanje, sudaranje. Ti to možeš zvati ljubavlju, ali to što se ispoljava je samo sudaranje udvoje. To samo donosi jad. Samosvijest može donijeti ekstazu. Ekstaza je sjenka svjesnosti. To je četvrto stanje u kojem čovjek živi i umire. To je samo obično traćenje. Stijeni se to može oprostiti, i ptici i životinji, ali čovjeku se to ne može dopustiti - pošto je dobio pravi bljesak: to je tvoja odgovornost da rasteš, da to učiniš uspješnim, da to bude jače. Ti ne možeš reći stijeni: "Ti si pogrješila." Ali čovjeku možeš reći da je omanuo.
Čovjek je jedina odgovorna životinja. On može biti pitan, može odgovoriti: to je značenje odgovornosti. Jednoga dana će biti u prilici da odgovori i Bogu ili centru ove egzistencije ili samoj egzistenciji: "Kako si mogao pogriješiti? Tebi je data prava mogućnost, ti si morao to unaprijediti. Dato ti je sjeme, ti si morao procvjetati. Zašto si to propustio?" To je čovjekova tjeskoba, agonija, drhtanje, patnja - jer je čovijek jedina životinja na svijetu koja može postati ekstatična, koja može postati svjesno blaženstvo, koja može postati satchitanand - onaj koji može postati istina, svijest biće, koji može postati blaženstven, koji može dospjeti do vrhovnog, krajnjeg.
Peto stanje zovem pod-nadsvjesni um. U četvrtom stanju - svjesni um - tvoj um je sasvim titrajna stvar, trenutačna, bez postojanosti, dolazi i odlazi, a nalazi se iza tvoje moći; ti je ne možeš prizvati kada ti je potrebna. Sve religije bitišu između svjesnog i nadsvjesnog uma. Sve tehnike joge i uopšte sve tehnike, nijesu ništa drugo do način da tvoju svijest transformišu u nadsvjest. Gurdžijev to zove prisjećanje sebe. Kabir to zove surati joga - "surati" takođe znači prisjećanje. Isus je uvijek ponavljao: "Budi budan! Budi budan! Promatraj!" Buda je govorio: "Budi oprezan!" A Krišnamurti je običavao da dugo govori o svijesti. Četrdeset godina je govorio samo o jednoj stvari, a to je svijest. Jedna riječ predstavlja svu poruku: ta riječ je most između svjesnog i nadsvjesnog uma.
Kada tvoja svijest postane jedan stabilan faktor u tvom životu, jedan integralni faktor u tebi, jedan iskristalisani faktor u tebi, i ti se mogneš osloniti na to...Upravo sada, ti se još ne možeš osloniti na to. Ti se, recimo, krećeš veoma svjesno i neko te iznenada udari - tog istog trenutka tvoja svijest nestane: to nije postojano, ne možeš se na to osloniti. Neko ti kaže jednu običnu riječ, neko ti, recimo, kaže: "Jesi li idiot?" Tvoja svijest u tom trenutku nestane, smrači ti se pred očima. Sama riječ "idiot" ti potjera krv u očima. Tada bivaš spreman da ubiješ ili da pogineš. Čak i ljudi koji izgledaju veoma svjesno i budno, izgledaju tako samo zbog toga što žele da izbjegnu takvu situaciju. Njihova budnost nije stvarna. Ti možeš otići u Himalaje, možeš se zatvoriti u pećinu - niko te tamo neće moći nazvati idiotom. Ko će se usuditi da ode u himalajske pećine da bi te nazvao idiotom? Naravno, ti se tamo nećeš ljutiti. Tvoje stanje svijesti u himalajskim pećinama nije od neke veće vrijednosti jer ta svijest nema prilike za testiranje, ne postoji mogućnosti da bude izazvana, da bude uništena. Zbog toga Kabir kaže: "Budi u svijetu. Nemoj se povoditi svijetom ali budi u svijetu, živi u ovom svijetu. Živi u svakodnevnoj prilici gdje možeš biti izazvan da se nesvjesno ponašaš i gdje ti drugi mogu pomoći da budeš svjesniji.
Ako to možeš shvatiti, svijet će biti jedno moćno sredstvo dato od Boga da ti priušti više svijesti. Tvoj neprijatelj ti je prijatelj, a kletva je blaženstvo, nesrećnost se može preobratiti u sreću. To ovisi samo o tome ako znaš gdje je ključ svijesti. Tada sve možeš preokrenuti u zlato. Kada te neko izazove, to je prilika da zadržiš budnost. Kada tvoja supruga pogleda nekog drugog, i ti se osjetiš uvrijeđenim, to je trenutak da ostaneš budan. Kada se osjetiš tužan, potišten, depresivan, kada osjetiš da je sav svijet protiv tebe, to je pravi trenutak da budeš svjestan. Kada si okružen mrklom noći tada je trenutak da održiš svoje svijetlo upaljeno. Sve te situacije će se pokazati kao pomoć - u njima je smisao toga.
Od svjesnog uma do nadsvjesnog uma sve je joga, meditacija, molitva, svjesnost. Pod-nadsvjesni um je jedan integralni fenomen, ali ti i to ponekada gubiš, zaboravljaš na sve to. Onda kada odeš na počinak, kada zaspeš, a ne kada si budan, postoji mogućnost da to izgubiš. Pod-nadsvjesni um će ti pomoći onda kada si u budnom stanju, a ponekada čak i kada sanjaš, ali ne i u dubokom snu.
Kada je Krišna rekao u Giti: "Jogin je budan čak i kada sav svijet spava", on je tu ukazivao na više stanje svijesti koje je nazvao šesto stanje - nadsvjesni um. Tada osoba opstaje budna čak i kada spava; u dubokom snu je, a svijest ostaje prisutna. To je šesto stanje svijesti. Iz tog šestog stanja, sedmo stanje svijesti proizilazi spontano - ti ne treba ništa da učiniš za to.
To sedmo stanje ja ponovo nazivam ne-um. Tako je krug kompletiran, završen. Prvo je ne-um kamena, a posljednje je ne-um Boga. Pokazujući to jedinstvo, mi obično stvaramo božanstva u kamenu. Kako bi ukazali na to jedinstvo, to zaokruženje, mi stvaramo kamene statue Boga da bi pokazali kako je prvo bio kamen a potom Bog, kako se oboje negdje sastaju. Tako se ponovo događa ne-um bilo da ga nazivamo duša ili Bog, prosvjetljenje, nirvana, spasenje ili bilo kako drugo. To su sedam stanja svijesti, a to je i duga u obliku čovjeka.
Osho
Knjiga tajni
MEDITACIJE SA ČAKRAMA
Opis čakri
Šesta čakra-Ajna Velik broj ljudi koristi svoju životnu energiju samo za svoje svakodnevne iste poslove jer tvrde da nemaju energije a ni vremena za rad na sebi kao što je meditacija, tjelovježbe, svjesno disanje a isto tako za duhovna druženja i zbližavanja sa sebi sličnim bićima. Meditacije Disanje kroz čakre i Čakrinski zvuci su veoma bitene za pročišćenje čakri i uravnoteženje ukupnog sistema kod čovjeka.
|
OSHO ČAKRINSKO DISANJE
Duboko, brzo disanje i tjelesni pokreti otvaraju i unose svjesnost, vitalnost i tišinu u svaku od sedam čakri ili energetskih centara, pa took i u vaš život.
Ova aktivna meditacija koristi duboko, brzo disanje i tjelsne pokrete da otvori i donese svjesnost, vitalnost i tišinu u svaku od sedam čakri ili energetskih centara, a tako i u vaš život. Praćena muzikom i zvončićima, energetski doprinosi procesu, kao i daje znak za početak svake faze.
Ovu jednočasovnu meditaciju treba raditi na prazan stomaku.
Uputstvo:
Oči ostaju zatvorene tokom čitavog procesa meditacije.
Prvi dio: 45 minuta.
Stanite sa nogama raširenim koliko su vam ramena. Otvorite usta i počnite da uzimate duboki i brzi dah u vaše čakre, u vaše energetske centre. Počnite od najnižeg centra, od prve čakre. Kada čijete zvuk zvončića tada podignite disanje u sljedeću čakru. Vaše disanje će postati brže i nježnije kako se budete kretali naviše kroz svaku čakru. Neka vam tijelo bude slobodno i opušteno. Možete se kretati, tresti ili parviti neke male pokrete koji će podržati vaše disanje. U sedmoj čakri ćete čuti tri udara zvona. Tada imate dva minuta da se vratite nazad u prvu čakru. Taj ciklus se ponavlja tri puta. Bićete vođeni muzikom kroz meditaciju.
Drugi dio: 15 minuta.
Sjedite zatvorenih očiju. Budite smireni i posmatrajte sve što se događa u vama.
Osho govori o disanju i čakrama:
“Ako postoji svjesnosti sa dubokim disanjem, prana će se širiti i životna energija će početi da se kreće naviše. Svjesnost je ključ za kretanje naviše, a nesvjesnost je ključ za padanje naniže.
Ako osoba dođe do svjesnosti kroz disanje, ona ne treba drugu vježbu, to je dovoljno – ali to je veoma teško. Dvadeset četiri časa dnevno, uvijek kada se sjetite, budite svjesni svog disanja. Niko to neće znati, to će se događati mirno; niko nikada neće sazbati što vi radite. Isus je govorio da vaša desna ruka neće znati što radi lijeva ruka. Isto tako, niko drugi neće znati što vi radite. Smireno, tokom vašeg disanja, vaše prisjećanje će postepeno rasti. Kako disanje postane dublje, a prisjećanje postane temeljnije, to će podstaći i podići vašu energiju naviše kroz kičmu.
Stalnim upražnjavanjem će jednog dana enrgija dospjeti do vaše sahasrar, do najviše čakre. Ali prije toga će proći kroz druge čakre, a svaka čakra ima svoju drugačije iskustvo. U svakoj novoj čakri ćete biti ispunjeni novim svjetlom. I kako vaša energija bude prolazila kroz svaku čakru, novi mirisi, nova značenja, novi smisao će se početi događati u vašem žiotu: novi cvjetovi će procvjetati u vašem životu.
Nakon eksperimentisanja hiljadama puta, nauka o jogi je otkrila što se zapravo događa u svakoj čakri. Ja ću vam dati jedan ili dva primjera tako da možete to shvatiti jer su čakre dobijale imena u vezi sa time. Na primjer, joga je čkru između dva oka nazvala agyachakra, upravljačka čakra. Ona je nazvana agya čakra zato što onog dana kada vaša enrgija bude prošla kroz tu čakru, vaše tijelo i vaša čula će početi da vam se pokoravaju. Što god budte poželjeli, to će se odmah ostvariti. Vi ćete upravljati vašom ličnošću, vi ćete postati gospodar. Prije nego što je vaša energija došla do ove čakre, vi ste bili sluga. Vi ćete postati gospodar samo onog dana kada vaša energije prođe uđe u tu čakru. Od tog dana će vam se vaše tijelo pokoravavati. Do sada ste se vi pokoravili vašem tijelu jer mjesto iz kojeg se može gospodariti tijelom je prazno. Energija nije u tom mjestu odakle možete upravljati. Zbog toga se ta čakra nazvala “upravljačka čakra”. Sve čakre su nazvane na taj način. Ta imena su značajna jer je to odrđeno stanje koje je povezano sa svakom čakrom.”
Osho
The Message Beyond Words, Chapter #11